Ksenotransplantacija - organi životinja u čovjeku
Presađivanje organa sa životinja na ljude nije medicinsko čudo, već stranputica znanosti
Iako nedavno presađivanje srca genetski modificirane svinje čovjeku neki doživljavaju kao veliki uspjeh medicine, smatramo da je ksenotransplantacija (prijenos organa ili tkiva sa životinja na ljude) potpuno pogrešan pristup spašavanju života. Pokusi na životinjama s ciljem uzgoja genetski modificiranih organa u koje su umetnuti ljudski geni radi njihova presađivanja u drugu vrstu, odnosno čovjeka, ujedno su i pokusi na ljudima. Osim što su neetični i opasni, šire područje izlaganja osjećajnih i inteligentnih neljudskih životinja patnji. Presađivanje organa sa životinja na ljude nije medicinsko čudo, već stranputica znanosti i golem gubitak resursa koji bi se mogli koristiti za financiranje modernih istraživanja, onih koja bi zapravo mogla pomoći ljudima. Pogrešno uvjerenje da pokusi na životinjama mogu unaprijediti medicinu rezultiralo je usporavanjem njezina razvoja pa je tako, primjerice, transfuzija krvi kasnila 200 godina, a transplantacija rožnice 90 godina.
Rizik od fizičke patnje i smrti zbog fizioloških razlika između ljudi i životinja
Ksenotransplantacije su eksperimentalne operacije koje predstavljaju goleme rizike za ljudske pacijente. Čak i pri transplantacijama organa s dobro usklađenog ljudskog donora tijelo može reagirati odbacivanjem jer prepoznaje transplantirani organ kao strani, što se može držati pod kontrolom isključivo cjeloživotnom primjenom lijekova koji potiskuju imunološki sustav. U slučaju prijenosa organa s jedne životinjske vrste na drugu, između kojih postoje bitne fiziološke razlike, opasnost je još veća, a obrambena reakcija tijela daleko je jača nego pri tradicionalnoj transplantaciji od ljudskog donora. Kako bi se to izbjeglo, u svinje se unosi ljudski genetski materijal radi potiskivanja imunološkog odgovora čovjekova organizma. Zato je u slučaju čovjeka kojemu je implantirano srce genetski modificirane svinje trenutačno spriječena reakcija odbijanja, no primatelj organa morat će uzimati jake lijekove koji imaju širok raspon ozbiljnih nuspojava. Imunološki odgovor opasan za život i odbacivanje organa može se dogoditi bilo kada nakon transplantacije. U ovom slučaju to bi značilo smrt pacijenta, koji se suočava i s velikim rizikom reakcije na lijekove koji se koriste za suzbijanje imunološkog sustava kako bi se spriječilo odbacivanje srca. U pokušaju da se transplantacijom organa sa životinje na čovjeka spasi ljudski život postiže se upravo suprotno – smanjuje se sigurnost ljudi i povećava mogućnost opasnog imunološkog odgovora, što može dovesti do velike fizičke patnje i smrti. Stoga je nužna potpuna zabrana izvođenja sramotnih ksenotransplantacija!
Bolna povijest neuspješnih ksenotransplantacija
Ksenotransplantacija ima dugu povijest – bolnu i smrtonosnu za životinje, a neuspješnu i također smrtonosnu za ljude.
Šezdesetih godina 20. stoljeća 13 ljudi dobilo je bubrege od čimpanza. Jedan je živio dodatnih devet mjeseci, no ostali su umrli za nekoliko tjedana. 1970-ih obavljen je niz neuspješnih transplantacija srca, bubrega i jetre s neljudskih primata na ljude – došlo je do odbacivanja organa i kirurških komplikacija. 1984. ljudska beba umrla je 21 dan nakon što joj je transplantirano srce majmuna.
Kada je riječ o svinjama, prva patnica s ljudskim genima bila je 1992. godine svinja Astrid, uz još nekoliko desetaka genetski modificiranih pripadnika njezine vrste u vlasništvu tvrtke Imutran. Ta biotehnološka kompanija najavila je tada prve kliničke pokuse presađivanja svinjskoga srca ljudima, no pod pritiskom pokreta za prava životinja zatvorila je svoj istraživački centar u Velikoj Britaniji. To nije zaustavilo nastavak okrutnog eksperimentiranja na životinjama. Pritom su svinje postale poželjni kandidati za presađivanje organa zbog lake mogućnosti uzgoja i brzog dosezanja veličine odrasle osobe u samo pola godine. Presađivanju srca genetski modificirane svinje čovjeku prethodili su, nažalost, brojni pokusi presađivanja svinjskog srca majmunima, a većina njih umrla je od zatajenja organa u roku od nekoliko sati ili nekoliko dana.
Velik rizik prijenosa virusa sa životinja na ljude i novih pandemija
Zasad je nepoznato kako svinjski organ reagira u ljudskome tijelu. Naime, mnogo veća razina kolesterola u ljudi nego u svinja može dovesti do začepljenja krvnih žila, a ne zna se niti mogu li se životinjski organi uopće regulirati ljudskim hormonima i kako mnogo kraći životni vijek svinje utječe na presađeni organ. Osim toga, postoji velik rizik od nekontroliranog širenja dosad nepoznatih zoonoza i drugih zaraznih patogena jer se svinjski retrovirusi mogu prenijeti na ljude i izazvati smrtonosne pandemije. U vrijeme pandemije Covida 19 to bi trebao biti dovoljan razlog da se ovakva istraživanja zauvijek prekinu zbog opasnosti takvih transplantacija za ljude.
Lažna nada u ozdravljenje i nezamisliva patnja za životinje
Ksenotransplantacija ljudskim pacijentima daje lažnu nadu u ozdravljenje, a životinjama donosi nezamislivu patnju.
Iako su istraživanja pokazala da su svinje po svojoj inteligenciji, društvenosti te sposobnosti za empatiju i privrženost superiorne psima, riječ je o životinjskoj vrsti koja masovno stradava u industriji mesa, a u lošoj medicini uglavnom se iskorištavaju za transplantaciju organa. Svinje stalno međusobno komuniciraju – koriste više od 20 vrsta roktanja i skvičanja za različite situacije, od vabljenja partnera do izražavanja gladi. Novorođeni praščići uče trčati na glas svojih majki, a majke svinje pjevaju im dok ih hrane. Istraživanja su potvrdila i da pripadnici ove čudesne vrste imaju jako dugotrajno pamćenje, visoku inteligenciju, uče kroz metodu pokušaja i pogrešaka, sanjaju, prepoznaju vlastita imena i vode društvene živote takve složenosti kakva je ranije primijećena samo u primata. Uživaju u slušanju glazbe, igranju s nogometnim loptama i masažama, a mogu čak igrati videoigre! Žalosno je da su takva bića podvrgnuta umjetnim oplodnjama, prisilnom razmnožavanju, stravičnim uvjetima zatočeništva na farmama i agoniji u klaonicama. Kako su iznimno pametne i društvene, izluđene uvjetima masovnog industrijskog uzgoja trpe veliki stres i neurotično žvaču rešetke kaveza. Muškim praščićima odrezani su testisi, repovi, napola odsječeni zubi i unakažena uha, sve bez ikakvog sredstva za ublažavanje bolova. Odvajanje praščića od majke iznimno je stresno i ostavlja često velike posljedice, kao i premještanje i prijevoz u novu okolinu, povećana grupa životinja unutar koje se uspostavlja nova socijalna hijerarhija, promjena uvjeta mikroklime i promjena vrste hrane. Specističko i omalovažavajuće promatranje svinja kao prljave i manje vrijedne vrste, namijenjene isključivo klanju i eksperimentiranju, onemogućava ljudima upoznavanje ovih izuzetnih životinja i spoznaju težine zločina prema tim osjetljivim bićima koja zaslužuju naše uvažavanje i obzir.
Stvaranje i uzgajanje genetski modificiranih životinja traje mjesecima, testiranja in vivo su neetična i traju godinama, a vjerojatnost da u konačnici dobijemo rezultate relevantne za ljude praktički je nikakva. Svinje i druge životinje koje se koriste za ksenotransplantacije su genetski modificirane te podvrgnute doživotnom zatvaranju i teško zamislivim bolnim postupcima prije nego što ih ubiju radi korištenja organa. Životinje imaju pravo živjeti svoje živote bez genetskih manipulacija koje uključuju bolove i traume samo kako bi ih ljudi ubili i izvadili im organe. Za razliku od ljudi, one ne mogu dati suglasnost za pokuse i transplantacije, no i da mogu, ne bi pristale biti osakaćene, zaražene bolnim i smrtonosnim bolestima, psihološki mučene i na kraju ubijene. Moderna znanost ne smije se temeljiti na zločinima prema svjesnim bićima, koja upravo zbog karakteristika svoje vrste još intenzivnije pate u pokusima služeći kao živi rezervoari organa.
Tretmani matičnim stanicama umjesto transplantacija organa iz životinja
2020. godine znanstvenici sa Sveučilišta Osaka u Japanu uspješno su izvršili prvu transplantaciju tkiva srčanog mišića uzgojenog u laboratoriju iz matičnih stanica, i to pacijentu koji je patio od teške ishemijske kardiomiopatije, stanja u kojemu je srčani mišić oslabljen kao posljedica srčanog udara ili bolesti koronarne arterije. Daljnjim razvojem ove metode takvo liječenje moglo bi biti pristupačna alternativa transplantaciji srca. Profesor Stephen Westaby, vodeći britanski srčani kirurg iz bolnice John Radcliffe u Oxfordu, rekao je 2017. da će u sljedećem desetljeću transplantacije srca zastarjeti sugerirajući da će kombinacija srčanih pumpi i matičnih stanica poslužiti kao lakša i učinkovitija alternativa. Laboratorijski razvoj tkiva srčanog mišića i drugih organa i dijelova organa iz ljudskih matičnih stanica etična je alternativa iskorištavanju i ubijanju životinja. Takve nove tehnologije mogle bi zamijeniti klasične transplantacije srca i drugih organa. Revolucionarni tretmani matičnim stanicama imaju potencijal za spašavanje tisuća života, bez okrutnosti korištenja životinjskih organa za transplantacije ljudima. Drugi način izostavljanja životinja iz monstruozne ljudske trgovine organima je edukacija ljudi o mogućnostima dobrovoljnog darivanja organa i promjena politika usmjerenih na povećanje doniranja organa. No manjak ljudskih donora ne smije nikako biti povod razvoju ksenotransplantacija, već znanost i medicina trebaju tražiti sigurna i inovativna rješenja koja ne uključuju životinjske žrtve!
Prevencijom do zdravlja i smanjenja potrebe za transplantacijama!
Apsurdno je presađivati srce genetski modificirane svinje čovjeku kada je vodeći razlog bolesti srca i krvnih žila prehrana svinjama i drugim životinjama! Tako se ljudska vrsta vrti u začaranom krugu u kojemu je najčešće prekomjerno jedenje mesa i drugih proizvoda životinjskog podrijetla uzrok infarkta i nepovratnih oštećenja srca zbog kojih se onda čovjeku transplantira upravo srce životinjske vrste koja mu je na jelovniku.
Poznato je da kardiovaskularne bolesti uzrokuju trećinu svih smrti u svijetu. Statistike pokazuju da Hrvati najviše umiru od srčanih bolesti, što ne čudi ako se uzme u obzir zapanjujući podatak da jedan stanovnik Hrvatske u životu pojede oko pet tona mesa!
Liječnici poručuju da je jedino što može unaprijediti ljudsko zdravlje prevencija kroz usvajanje dobrih životnih navika. One se temelje na prehrani namirnicama biljnog podrijetla, dovoljno fizičke aktivnosti i drugim zdravim dnevnim rutinama. Time se može spriječiti čak 80 % kardiovaskularnih bolesti, dok razvoj medicine i znanosti mogu unaprijediti jedino visokotehnološke metode koje ne koriste životinje.
Istraživanja su pokazala da ljudi koji se hrane veganski uživaju u brojnim zdravstvenim prednostima. To uključuje nižu razinu kolesterola, niži krvni tlak, zdraviji indeks tjelesne mase, manji rizik za bolesti srca, manji rizik za karcinom te bolju kontrolu i prevenciju dijabetesa. Za postizanje ljudskoga zdravlja životinje je nužno maknuti i s tanjura i iz laboratorija te razvijati modernu medicinu sigurnu za ljude i bez oslanjanja na neučinkovite „životinjske modele”. Vrijeme je da frankenštajnsko zastarjelo korištenje životinja za presađivanje organa ljudima i s time povezano golemo rasipanje fondova za istraživanja prestanu ometati napredak medicine i znanosti te povećavati rizike za zdravlje ljudi.
Primjeri razvoja laboratorijskog uzgoja organa:
