Zakon o lovstvu - izmjene 2026. komentari za javnu raspravu
Na javnoj raspravi o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu 20. travnja 2026. ostavili smo sljedeće komentare:
Brisanje smeđeg medvjeda i mačke divlje s popisa lovne divljači
Predlažemo da se u članku 9. točki a) aktualnog Zakona o lovstvu brišu riječi: „smeđi medvjed (Ursus arctos L.)”, a da se u članku 9. točki b) podtočki 1. brišu riječi „mačka divlja (Felis silvestris Schr.)”.
Također, predlažemo da se u članku 60. stavku 3. brišu riječi „smeđeg medvjeda, mačke divlje” i da se doda novi stavak koji glasi: .
„Smeđi medvjed (Ursus arctos L.) i mačka divlja (Felis silvestris Schr.) smatraju se strogo zaštićenom vrstom i na njih se ne primjenjuju odredbe ovog Zakona, nego mjere zaštite i gospodarenja utvrđene zakonom kojim se uređuje zaštita prirode.”
Obrazloženje:
Prema članku 151. stavku 1. Zakona o zaštiti prirode, strogo zaštićenim vrstama proglašavaju se zavičajne divlje vrste koje su ugrožene ili za koje je takav način zaštite propisan propisima EU-a ili međunarodnim ugovorima. Stavci 3. i 5. istoga članka određuju da se za strogo zaštićene vrste donose posebni planovi gospodarenja s akcijskim planom. Smeđi medvjed već ima usvojen „Akcijski plan gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj u 2026. godini” pa je primjenjiva iznimka iz članka 44. stavka 5. Zakona o lovstvu. No potpuno uklanjanje iz Zakona o lovstvu usklađuje pravni okvir i uklanja pravnu nedosljednost.
Naime, članak 44. stavak 5. Zakona o lovstvu dopušta da se strogo zaštićene vrste, za koje postoje posebni planovi gospodarenja, gospodare „bez obzira na propis važećih lovnogospodarskih osnova”. Međutim, ostajući formalno u popisu lovne divljači, medvjed ostaje pod dvojnom (i često kontradiktornom) primjenom Zakona o lovstvu i Zakona o zaštiti prirode. Uklanjanje medvjeda iz Zakona o lovstvu rješava ovu pravnu neusklađenost i prepušta ga isključivo nadležnosti sustava zaštite prirode.
Kao vrsta najvećih sisavaca kopnenog ekosustava, smeđi medvjed igra ulogu ključnog regulatora raznolikih bioloških procesa. Lovno gospodarenje, pa čak i uz stroge kvote i tehničke mjere, remeti mir i prostornu dinamiku populacije te izaziva stres kod ženki s mladunčadi i dovodi do nepotrebnog ranjavanja. Sustav zaštite prirode temeljen na monitoringu, nenasilnim tehnikama smanjenja sukoba (ograde, plašila…) i akcijskim planovima omogućava dugoročno i humano upravljanje bez odstreljivanja, čime se fokus prebacuje na preventivne mjere i rehabilitaciju ozlijeđenih jedinki.
Dakle, prijedlog da smeđi medvjed bude strogo zaštićena vrsta, a ne lovna divljač, pravno je utemeljen u postojećim odredbama Zakona o zaštiti prirode i Zakona o lovstvu. S gledišta dobrobiti životinja, on je poželjan jer eliminira lov kao sredstvo upravljanja populacijom i prebacuje ga u okvir planiranja i zaštite prirode.
Također, mačka divlja nalazi se na Crvenom popisu i uživa zaštitu Direktive o staništima (92/43/EEZ). Iako članak 60. stavak 3. Zakona o lovstvu izuzima divlje mačke od općih pravila lova upravo radi upravljanja prema planu iz zaštite prirode, i njezino zadržavanje pod dvostrukom normom (lovstvo + zaštita) stvara pravnu neusklađenost i rizik različitih upravljačkih postupaka. Brisanjem mačke divlje s popisa lovne divljači i njezinim prebacivanjem pod isključivu nadležnost Zakona o zaštiti prirode uklanja se dvosmislenost i osigurava jedinstven, konzistentan okvir. Sustav zaštite prirode temeljen na nenasilnim i preventivnim mjerama omogućava kontinuirano, dugoročno praćenje populacije i staništa bez odstrjeljivanja. Prebacivanje upravljanja u okvir Zakona o zaštiti prirode potiče razvoj akcijskih planova s jasnim ciljevima sprječavanja miješanja s domaćom mačkom i rehabilitaciju ozlijeđenih jedinki.
Nije prihvaćen
Sustav gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj, koji se temelji na suradnji sektora lovstva i zaštite prirode, međunarodno je priznat kao jedan od najučinkovitijih modela očuvanja ove vrste. Zadržavanje medvjeda na popisu divljači omogućuje operativnu provedbu mjera iz Plana gospodarenja na terenu putem lovoovlaštenika, što osigurava sustavni monitoring i kontrolu. Članak 60. stavak 3. Zakona o lovstvu već sada propisuje da se gospodarenje strogo zaštićenim vrstama (medvjed, divlja mačka) provodi isključivo putem planova gospodarenja donesenih u skladu s propisima o zaštiti prirode. Time je „dvojna nadležnost“ u praksi već riješena tako da sektor zaštite prirode postavlja uvjete, a sektor lovstva ih operativno provodi.Potpuno uklanjanje ovih vrsta iz Zakona o lovstvu stvorilo bi pravni vakuum u pogledu odgovornosti za štete i operativnog rješavanja kriznih situacija na terenu (npr. medvjedi u naseljima). Lovoovlaštenici raspolažu stručnim kadrom i opremom nužnom za provedbu interventnih mjera koje su predviđene akcijskim planovima.ako je strogo zaštićena, njezino zadržavanje na popisu divljači (uz trajnu zabranu lova) omogućuje njezino uključivanje u lovnogospodarske planove u svrhu praćenja stanja populacije i zaštite staništa, što doprinosi njezinu očuvanju kroz sustavnu prisutnost stručnih osoba (lovaca i lovočuvara) na terenu.
Vlada RH treba i dalje imenovati nacionalno povjerenstvo, a ne ministar
Prijedlog na javnoj raspravi:
„Članak 12.
U članku 60. stavku 3. riječi: „smeđeg medvjeda, mačke divlje i dabra“ zamjenjuju se riječima: „smeđeg medvjeda i mačke divlje“.
U stavku 4. riječi: „ Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra“ zamjenjuju se riječima: „ministar odlukom“.”
Ako nakon izmjena i dopuna Zakona o lovstvu ostane članak 60. stavak 3., smatramo da ne treba mijenjati stavak 4. toga članka kako je sada predloženo.
Obrazloženje:
Prema važećem tekstu, nacionalno povjerenstvo za gospodarenje vrstom imenuje Vlada RH na prijedlog ministra. Time je osigurana šira politička i stručna kontrola sastava tijela koje donosi stručne preporuke za gospodarenje vrstom. Predložena izmjena zamjenjuje „Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra” formulacijom „ministar odlukom”. Takva koncentracija ovlasti u ruke jednog ministra može dovesti do smanjenja transparentnosti i stručne rasprave, ograničene participacije znanstvenih i terenskih dionika te povećanog rizika donošenja odluka koje nisu utemeljene na sveobuhvatnoj procjeni stanja populacije i staništa.
Nije prihvaćen
Dosadašnji model imenovanja Povjerenstva putem Vlade RH pokazao se u praksi kao izrazito neelastičan i spor, što je često dovodilo do zastoja u radu stručnih tijela i nemogućnosti pravovremenog donošenja operativnih odluka. Izmjena kojom Povjerenstvo imenuje ministar odlukom ima za cilj isključivo ubrzanje procesa i povećanje operativne sposobnosti sustava.
Ne povećavati dopušteni broj naboja u jednom spremniku!
Prijedlog na javnoj raspravi:
„Članak 13.
U članku 66. stavku 1. točki 15. riječi: „poluautomatskim oružjem sa spremnikom koji može sadržavati više od dva naboja“ zamjenjuju se riječima: „poluautomatskim vatrenim oružjem sa središnjom udarnom iglom sa spremnikom u kojem se nalazi više od četiri naboja“.”
Smatramo da ne treba mijenjati članak 66. stavak 1. točku 15. kako je predloženo.
Obrazloženje:
Predložena izmjena članka 66. stavka 1. točke 15., kojom se dopušta poluautomatsko vatreno oružje sa središnjom udarnom iglom čiji spremnik može sadržavati više od četiri naboja (umjesto dosadašnje granice od više od dva naboja), nema ekološko obrazloženje u prijedlogu Zakona, već joj je jedina svrha olakšavanje lova. Dosadašnja zabrana „poluautomatskog oružja sa spremnikom koji može sadržavati više od dva naboja” postavljala je jasnu granicu dopuštene vatrene sile, bez nepotrebnog višestrukog ispaljivanja hitaca. Uklanjanjem te granice i dopuštanjem spremnika s više od četiri naboja ukida se jedini zakonom propisani standard kapaciteta, bez ikakve nove pravne utemeljenosti ili potkrepljujućih stručnih mišljenja. Povećanje granice na četiri naboja omogućava lovcima da ispucaju i do četiri metka bez ponovnog punjenja, što može potaknuti višekratno ispaljivanje hitaca u sklopu jedne prilike, a time i povećan rizik od ranjavanja i produženog stradavanja i patnje životinje, naročito u situaciji kada je stanište gusto ili je uvjet osvjetljenja otežan. Povećava se i rizik od slučajnog odstrela zaštićenih vrsta u žurbi. Takav prijedlog u neskladu je i s općim načelima Zakona o lovstvu. Naime, prema članku 54. Zakona o lovstvu, u sklopu lovno-gospodarskih mjera posebna se pozornost posvećuje zaštiti staništa, pravodobnom praćenju brojnosti divljači te provođenju higijensko-zdravstvenih mjera koje sigurno ne obuhvaćaju dugotrajnu patnju životinja za koje postoji veća mogućnost ozljeđivanja vatrenim oružjem sa spremnikom koji sadržava više od četiri naboja. Povećanje dopuštenog broja naboja u jednome spremniku nije u skladu s duhom tih odredbi, koje deklarativno promiču ograničenu, ciljanu i kontroliranu uporabu oružja. Ako je lovcima cilj dobrobit životinja, predložena izmjena koja proširuje dopušteni kapacitet spremnika s dva na više od četiri naboja predstavlja korak unazad jer potiče proširenje vatrene moći pri lovu te povećava opasnost od ranjavanja i nepotrebne patnje divljači.
Djelomično prihvaćen
Odredba sada glasi: U članku 66. stavku 1. točki 15. riječi: „poluautomatskim oružjem sa spremnikom koji može sadržavati više od dva naboja“ zamjenjuju se riječima: „poluautomatskim vatrenim oružjem sa središnjom udarnom iglom sa spremnikom u kojem se nalazi više od dva naboja“.
Zabrana trofejnog lova
Predlažemo u članak 66. Zakona o lovstvu dodati novi stavak, koji glasi:
„Zabranjuje se lov divljači isključivo radi osvajanja trofeja, odnosno svako odstreljivanje jedinke s ciljem skupljanja ili ocjenjivanja dijelova (rogovlja, kljova, lubanje i dr.) koji služe isključivo dekorativnoj ili rekreativnoj uporabi.”
Obrazloženje:
Članak 1. Zakona o lovstvu utvrđuje da je lovstvo usmjereno na „gospodarenje lovištem i divljači” uz poštovanje načela zaštite i očuvanja biološke raznolikosti i ekološke ravnoteže prirodnih staništa, divljači i divlje faune i flore (čl. 1. i 2.).
Trofejni lov, selektivno odstreljivanje najimpresivnijih primjeraka (najčešće mužjaka s najvećim rogovljem ili kljovama), narušava spolno i genetsko strukturiranje populacije te vodi prema sve učestalijem odstrelu mlade divljači (jer će glavni trofejni jedinci biti nedostupni), što je u suprotnosti s načelima ekološke stabilnosti i „dobrog gospodara“ (čl. 54.).
Trofejni lov suprotan je i zahtjevima Direktive o staništima i Direktive o pticama, koje zahtijevaju da države članice osiguraju održavajući status vrsta na povoljnoj razini i primjenjuju najprikladnije i najmanje invazivne mjere upravljanja. Trofejni lov, ciljano usmjeren na uznemiravanje i odstrjel određene dobne ili spolne klase, ne ispunjava ove standarde i ne može se smatrati „manje invazivnom” ni „prikladnom” metodom kontrole brojnosti.
Osim toga, člankom 151. Zakona o zaštiti prirode propisuje se da se strogo zaštićene vrste gospodare planovima iz zaštite prirode. Uvođenjem potpune zabrane trofejnog lova na sve strogo zaštićene i ostale vrste uklanja se potreba za dvostrukim okvirima (lovno-gospodarski plan + plan zaštite prirode) i osigurava cjelovit, koherentan režim upravljanja.
Prema članku 60. stavku 2. Zakona o lovstvu, lovac je dužan poštovati lovačku etiku, koja zahtijeva respekt prema divljači, izbjegavanje nepotrebne patnje i poštovanje prirodnih funkcija jedinke. To je nemoguće primijeniti tijekom trofejnog lova, koji je u praksi često praćen višekratnim hicima radi traženja idealnog mjesta za pogodak ili testiranja ispaljenih metaka, a to rezultira duljim stresom životinje i povećanim rizikom ozljeđivanja, što produljuje patnju životinje.
Trofejni lov, u svojoj suštini, zanemaruje biološku i socijalnu ulogu najboljih jedinki u populaciji te favorizira estetsku ili rekreativnu vrijednost njihovih „trofeja”. Stoga, s aspekta dobrobiti životinja, trajna zabrana trofejnog lova smanjuje stresne i nehuman metode lova te potiče razvoj nenasilnih, preventivnih mjera zaštite populacija.
Nije prihvaćen
Lovstvo u Republici Hrvatskoj temelji se na znanstveno utemeljenim lovnogospodarskim osnovama (LGO). Odstrel se ne provodi „radi trofeja“, već radi održavanja spolne i dobne strukture populacije te kapaciteta staništa. Trofej (rogovlje, kljove i sl.) je isključivo biološki indikator starosti, zdravlja i genetske vrijednosti jedinke, a njegovo ocjenjivanje služi monitoringu uspješnosti gospodarenja.Upravo suprotno navodima komentatora, pravilno gospodarenje zahtijeva odstrel jedinki u točno određenim dobnim razredima (uključujući i zrele mužjake) kako bi se spriječila degeneracija populacije i osigurao prirodni prirast. Zabrana odstrjela takvih jedinki dovela bi do starenja i slabljenja populacije, što bi izravno narušilo ekološku stabilnost i biološku raznolikost.Sustav lovstva u RH u potpunosti je usklađen s Direktivom o staništima i Direktivom o pticama, koje priznaju potrajno korištenje divljači kao legitiman model upravljanja, pod uvjetom da se populacije održavaju u povoljnom stanju, što Republika Hrvatska dokazuje sustavnim monitoringom.
Potrebno je povećanje, a ne smanjenje uvjeta za nošenje oružja
Prijedlog na javnoj raspravi:
„Članak 14.
Članak 67. mijenja se i glasi:
„(1) Divljač smije loviti lovac koji ima važeću lovačku iskaznicu i prethodno izdano dopuštenje lovoovlaštenika te osoba upisana u program osposobljavanja za lovca koja ima lovačku iskaznicu za stažiranje i prethodno izdano dopuštenje lovoovlaštenika.
(2) Divljač smije odstrjeljivati lovac koji uz navedeno u stavku 1. ovoga članka ima i važeći oružni list za držanje i nošenje oružja u svrhu lova ili važeće odobrenje za nabavu oružja za oružje koje je osoba nabavila u svrhu lova.
(3) Zabranjeno je kretanje lovištem s oružjem bez prethodno izdanog dopuštenja lovoovlaštenika.
(4) Lovačku iskaznicu izdaje HLS osobi koja je položila lovački ispit.
(5) Uvjete i način lova, nošenje lovačkog oružja, obrazac lovačke iskaznice te način izdavanja lovačke iskaznice, obrasca dopuštenja za lov i evidencije o obavljenom lovu ministar propisuje pravilnikom.“.”
Smatramo da predložene izmjene članka 67. Zakona o lovstvu znače bitno olakšavanje pristupa lovu, što predstavlja nazadovanje sa stajališta javne sigurnosti i dobrobiti životinja.
Obrazloženje:
Prema aktualnom Zakonu o lovstvu, HLS smije izdati lovačku iskaznicu „osobi koja je položila lovački ispit i navršila 17 godina i šest mjeseci života” (čl. 67. st. 5), dok za lovce mlađe od 18 godina treba, uz dopuštenje lovoovlaštenika, i pisana suglasnost roditelja ili skrbnika (čl. 67. st. 6.). Ovim Prijedlogom uklanjaju se obje odredbe – više neće postojati dobna granica ni zahtjev za suglasnost roditelja. Time se smanjuje razina psihofizičke i roditeljske kontrole nad osobama koje kreću u lov, što povećava rizik od nesigurnog rukovanja oružjem i neadekvatnog postupanja prema divljači. Ovo je opravdano jedino ako se ovim izmjenama i dopunama u članak 73. Zakona o lovstvu uvrsti novi stavak 5. kako je predloženo člankom 16. ovoga Prijedloga.
Osim toga, uključenje oružnog lista kао uvjeta za odstrjel (čl. 67. st. 2.) u aktualnom Zakonu jamči da lovac posjeduje i znanje iz sigurnog rukovanja vatrenim oružjem. No u prijedlogu se uvodi mogućnost odstrjela i na temelju „odobrenja za nabavu oružja” za oružje kupljeno u svrhu lova, što praktički dopušta odstrjel prije izdavanja i provjere oružnog lista. To smanjuje provjere zdravstvene i psihološke sposobnosti lovca te opasno približava mogućnost neorganiziranog i nepropisnog korištenja oružja.
Ukazujemo i na to da su u aktualnom članku 67. Zakona o lovstvu jasno navedeni uvjeti nošenja oružja, izdavanja iskaznice i dopuštenja. Ovaj Prijedlog pomiče sve bitne tehničke i sigurnosne uvjete na razinu pravilnika kojega propisuje ministar, čime se ukida zakonska obaveza transparentne i javne rasprave o tim pravilima. Time se smanjuje vidljivost i uvid građana u najvažnija pravila ponašanja lovaca, pa raste rizik od neusklađene i nedovoljno kontrolirane prakse.
Predloženim izmjenama slabi se zakonski okvir koji je dosad osiguravao minimalne standarde stručnosti, dobne i roditeljske kontrole te sigurnosnih provjera prije dolaska oružja u ruke lovca. S gledišta sigurnosti građana i zaštite životinja, to je korak unatrag.
Primljeno na znanje
Uvođenje statusa pripravnika (stažiste) i iskaznice za stažiranje ne olakšava pristup lovu, već ga dodatno kontrolira. Do sada su kandidati često boravili u lovištu bez jasnog pravnog statusa. Ovim rješenjem kandidat se uvodi u sustav pod neposrednim nadzorom mentora, ali bez prava nošenja oružja i bez prava na samostalan odstrel. Time se osigurava da budući lovac stekne praktična znanja o sigurnosti i etici prije nego uopće dobije priliku nabaviti oružje. Navodi o uklanjanju dobne granice i suglasnosti roditelja su promašeni jer je pitanje posjedovanja i uporabe vatrenog oružja strogo regulirano Zakonom o nabavi i posjedovanju oružja građana. Nijedna osoba ne može dobiti oružni list niti samostalno loviti s vatrenim oružjem bez navršenih 18 godina života i položenog lovačkog ispita, što je primarni sigurnosni filtar koji ostaje nepromijenjen.Mogućnost odstrjela na temelju „odobrenja za nabavu“ odnosi se na specifične situacije i ne smanjuje sigurnost. Da bi osoba dobila odobrenje za nabavu, ona je već prošla sve sigurnosne provjere MUP-a, zdravstveni pregled i položila lovački ispit. Oružni list je samo finalni administrativni korak nakon same nabave oružja, dok je psihofizička sposobnost utvrđena ranije u postupku.Prenošenje tehničkih detalja na razinu pravilnika je standardna zakonodavna praksa koja omogućuje bržu prilagodbu sustava modernim tehnologijama (poput Središnje lovne evidencije - SLE). Temeljni sigurnosni i stručni uvjeti ostaju čvrsto propisani Zakonom, dok pravilnik samo detaljnije razrađuje način njihova provođenja.
Slabljenje odgovornosti lovoovlaštenika štetno je za životinje
Prijedlog na javnoj raspravi:
„Članak 21.
U članku 80. stavak 1. mijenja se i glasi:
„(1) Za štetu koju prouzroči divljač u lovištu odgovara lovoovlaštenik, ali samo ako je oštećenik poduzeo sve prikladne radnje te kao dobar gospodar zaštitio svoju imovinu od nastanka štete, a teret dokaza da je pravodobno poduzeo sve prikladne radnje je na oštećeniku.“.
Stavak 6. mijenja se i glasi:
„(6) Za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se po osnovi krivnje na sljedeći način:
- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i prometnim znakovima opasnosti ili izričitih naredbi
- lovoovlaštenik, na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja skupnog lova.
Iza stavka 6. dodaje se novi stavak 7. koji glasi:
„(7) Ako se utvrdi da na strani vozača i lovovlaštenika nema propusta jer su poduzeli sve radnje koje su u njihovoj moći i razumne mjere smanjenja rizika da do štete ne bi došlo ili da šteta bude manja, svatko snosi svoju štetu iz tog štetnog događaja.“.
Dosadašnji stavci 7. i 8. postaju stavci 8. i 9.”
Smatramo da se u pogledu zaštite životinja predložene izmjene članka 80. mogu ocijeniti kao nazadovanje u odnosu na aktualni Zakon.
Obrazloženje:
U trenutačnom modelu, lovoovlaštenik odgovara za svaku štetu divljači u lovištu, pod uvjetom da oštećenik zaštiti imovinu (čl. 80. st. 1.). To je snažan motiv za sustavno ulaganje u ograđivanje, detektore i pravovremene intervencije pa se redovitim preventivnim mjerama izbjegavaju konflikti i nepotrebna odstreljivanja životinja. Predloženim dodatkom tereta dokaza na oštećenika stvara se pravna nesigurnost i otežava ostvarivanje naknade. Slabljenjem odgovornosti lovoovlaštenika smanjuje se i njegov poticaj da preventivno upravlja populacijom, što može dovesti do pojačanih šteta i neselektivnih, nehumano vođenih zahvata nad divljači.
Također, dosad je šteta od naleta vozila na divljač na lovištu sankcionirana bez obzira na to je li riječ o skupnom ili pojedinačnom lovu (čl. 80. st. 6.). Uvođenjem uvjeta „zbog provođenja skupnog lova”, individualni lovci i udruge (koji ne love u skupini) više neće snositi odgovornost ako njihov pojedinačni lov uzrokuje nalet. To smanjuje nadležnost i odgovornost nositelja lovnog prava za sigurnost na lovištu, dok životinje ostaju prepuštene većem riziku povreda i smrti u sudaru s vozilima, a da se ta šteta ne sankcionira i time sprječava.
Novi stavak 7. otklanja obavezu ikakve kompenzacije ako obje strane (vozač i lovoovlaštenik) dokažu da su postupile savjesno. Time se praktično vraća model u kojem nije nužno podizati ograde uz cestu, provoditi upozoravajuću signalizaciju ili prilagođavati brzinu jer šteta se neće nadoknaditi niti će postojati sankcija za neprovođenje prijeko potrebnih mjera. U takvim okolnostima, vlasnici zemljišta i lovoovlaštenici bit će skloniji improviziranim i često nehumanim metodama kontrole populacije umjesto uspostave standardiziranih, preventivnih sustava.
Za životinje to znači: veći broj nepotrebnih naleta i ozljeda na cestama jer se gubi financijski i upravni poticaj za zaštitu migracijskih koridora i ograđivanje prometnica; slabija prevencija šteta u lovištu i time veća učestalost redukcijskog ili sanitarnog zahvata bez jasno definiranih standarda humane provedbe; općenito, manja odgovornost lovoovlaštenika vodi ka stihijskim, često nehumanim reakcijama protiv divljači, umjesto cjelovitog i planskog pristupa.
Cjeloviti odgovorni okvir za sprječavanje šteta i naknadu trebao bi ostati dovoljno širok i stimulativan za sve sudionike, a ne se ograničavati na stroge proceduralne barijere i suženu odgovornost.
Primljeno na znanje
Ovim prijedlogom smatramo da su jasnije utvrđene obveze svih subjekata vezanih uz nastanak i sprječavanje šteta od divljači, čime se izbjegava pojavnost dosadašnjih dugotrajnih sudskih procesa i eventualne pojavnosti neujednačenog postupanja pojedinih sudova.Po pitanju šteta od divljači u prometu, pojedinačni lov ne uzrokuje sustavno kretanje divljači u smjeru suprotnom od dolaska više lovaca kao što je slučaj kod skupnih lovova. Na ovaj se način štoviše potiče lovoovlaštenike da se kod skupnih lovova kreću na način da divljač ne ide prema prometnicama pa će se izbjeći da životinje ostaju prepuštene većem riziku povreda i uginuća u sudaru s vozilima.
20. 4. 2026.
