O politici i veterinarskoj inspekciji
Sjećamo se listopada davne 2009. godine. Proslava Međunarodnog dana zaštite životinja na jezeru Bundek u Zagrebu. Mnoštvo udruga, mnoštvo štandova i na svakom se prvi put potpisuje Peticija za reformu veterinarske inspekcije, tj. za osnivanje 'Animal police'. Svi smo bili puni entuzijazma. Od tada je sakupljeno 8.172 potpisa.
Peticije nemaju zakonsku niti pravnu snagu. One su zahtjevi koji izražavaju mišljenja, opredjeljenja, stavove o pojavama u društvu. One su ozbiljnom političaru pokazatelj raspoloženja građana, težnje za promjenama, definicija problema koji brinu građane, naputak o smjerovima u kojima politika treba ići da bi legitimno zastupala građane. Ozbiljna politika peticije uvijek uzima u obzir. Kao i prosvjede.
U međuvremenu su održavani prosvjedi, poslano je mnoštvo dopisa Vladi i ministarstvima u kojima je udruga Prijatelji životinja formulirala zahtjeve Mreže udruga i građana vezanih za djelovanje veterinarske inspekcije i poštovanje zakona. I što se promijenilo u tih pet godina? Osnovana su skloništa koja funkcioniraju kao privatni koncesionarski biznisi, informacijski centri nisu osnovani, a veterinarska inspekcija nije reformirana niti je osnovana 'Animal police'.
Što je područje djelovanja Veterinarske inspekcije i kojim se aktivnostima ona bavi?
Ukratko, bavi se svim i svačim – nadzire procese u proizvodnji mesa, mlijeka, jaja, ribe, školjaka, testira svaku mrtvu kravu na kravlje ludilo, nadzire cijepljenje stoke i pasa i njihovo označavanje, kvalitetu stočne hrane, nadzire rad veterinarskih ambulanti, objekte za skladištenje sjemena, držanje životinja, prijevoz i trgovinu životinja, sajmove, kafilerije, laboratorije za pokuse na životinjama i još mnogo toga. Za svaku djelatnost predviđen je godišnji broj nadzora pa su tako za nadzor skloništa previđena dva nadzora po objektu. Da ne bude zabune, uz nekoliko iznimki, za sve ostale djelatnosti također su predviđeni jedan do dva nadzora.
U Planu aktivnosti nalaze se i neplanirane aktivnosti u koje se ubrajaju postupanja pri pojavi zaraznih i nametničkih bolesti, postupanja vezana za nečipiranje i necijepljenje pasa, certificiranje raznih objekata vezanih za proizvodnju hrane i držanje životinja. To je ono kad se prijavi bijesna lisica, kad umre krava, kada se psi ne čipiraju, netko se otruje trihinelom ili nema propisno gnojište na farmi 'muznih' krava.
U Planu nisu eksplicitno navedene aktivnosti postupanja vezane za zlostavljanje, zanemarivanje, nebrigu i bezrazložno ubijanje životinja. Ovo djelovanje pokriveno je završnom rečenicom dokumenta: 'Osim planiranih i neplaniranih aktivnosti koje su predviđene ovim Planom, u osobnim planovima rada državnih veterinarskih inspektora i službenih veterinara potrebno je planirati vrijeme za postupanje po podnescima stranaka u postupku, te zahtjevima državnih tijela'. To je onaj dio kada građani prijavljuju npr. zlostavljanje, na temelju čega veterinarska inspekcija izlazi na teren.
Primjer detaljnog Plana rada za 2013. godinu može se pročitati ovdje.
Zatim postoji 'Procedura o postupku provođenja službenih kontrola u području zaštite i dobrobiti životinja koje se drže u svrhu proizvodnje'.
Postoji i dokument 'Višegodišnji nacionalni plan službenih kontrola RH' (za razdoblje od 2011. - 2015.).
Ured za dobrobit životinja
Također, 2013. godine osnovan je Ured za dobrobit životinja pri Veterinarskom institutu. Njegov jedini zaposlenik je Tomislav Mikuš, dr. vet. med., koordinator djelatnosti Ureda. Kroz prvih šest mjeseci postojanja napisana je okvirna strategija rada Ureda za razdoblje od 2013. - 2015. godine, održan je prvi sastanak za koordinaciju dobrobiti životinja na području Republike Hrvatske s partnerima iz Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane, Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Britanskog kraljevskog društva RSPCA, predan je prijedlog prijave za aplikaciju OIE twinning projekta u partnerstvu s Institut Zooprofilattico Abruzzo i Molise 'G. Caporale' iz Terama. Također, Ured je bio uključen u rad savjetodavnog odbora FP7 projekata AWARE i EuWelNet kojima je za cilj umrežiti znanstvenike i stručnjake s područja dobrobiti životinja te odrediti smjernice nastanka buduće EU mreže za dobrobit životinja. Nažalost, strateški plan nismo uspjeli pronaći na internetu. Hrvatske udruge se ne spominju.
Čak je u Zagrebu 30.3. i 1.4.2014. održan sastanak s ciljem osnivanja Regionalnog centra za dobrobit životinja gdje su definirani prioriteti djelovanja te je dogovorena struktura i koordinacija Regionalnog centra. Veterinarski institut potpisao je ugovor o suradnji s RSPCA-om, prema kojem se RSPCA obvezuje sponzorirati rad Centra. Sljedeći sastanak je u rujnu 2014. godine, a zatim u Veterinarskom institutu 2015. godine.
Dakle, pričalo se, teoretiziralo, dogovarale su se smjernice i pronađen je sponzor. Za što točno? Jer, o praksi ako je i bilo riječi, nema objavljenih podataka. Čemu konkretno služi Ured za dobrobit životinja? Koji su ciljevi Ureda? Koja je svrha njegova djelovanja?
Zašto se traži reforma veterinarske inspekcije?
Djelokrug rada Veterinarske inspekcije toliko je širok da je nemoguće da jedna služba sa sadašnjim brojem zaposlenika (broj veterinarskih inspektora ne može se naći na internetu) kvalitetno obavlja sve aktivnosti na koje ih obavezuju zakoni. Već samim uvidom u broj nadzora predviđenih Planom rada može se zaključiti da je tih nadzora premalo u svim područjima njenog djelovanja. Čak ne postoji statistika na temelju koje bi se u Plan aktivnosti uvrstile aktivnosti o postupanjima vezanima za dobrobit životinja (zlostavljanje, zanemarivanje, nebriga), pa su one 'predviđene' u planu djelovanja vezanom za nepredviđene aktivnosti, tj. ad hoc djelovanja prema prijavama.
Veterinarska inspekcija, kako je sada organizirana, nema se mogućnosti sustavno i djelotvorno baviti aktivnostima vezanima za zlostavljanje, zanemarivanje, nebrigu o životinjama i njihovo ubijanje, nadzor ''skloništa'' i evidenciju mikročipiranih pasa na terenu. Ignorirajući zahtjeve udruga i građana, Ministarstvo uporno odbija osnovati inspekciju za zaštitu životinja koja bi se bavila samo ovim aktivnostima.
Udruge i građani za reformu veterinarske inspekcije – što je sve napravljeno
Osim peticije za reformu veterinarske inspekcije, poslani su i pismeni zahtjevi za reformom inspekcije.
Evo samo nekih od njih:
16.6.2012.: povodom pokolja pasa i mačaka u skloništima Dumovec i Noinoj arci
17.5.2013.: zahtjev za osnivanjem inspekcije za zaštitu životinja i odgovor Ministarstva poljoprivrede
21.5.2013.: zahtjev za osnivanjem odjela za životinje u policijskim upravama u Republici Hrvatskoj
15.7.2013.: traženje pomoći od Ministarstva pravosuđa u provođenju zakonskih propisa koji se tiču zaštite životinja
24.1.2013.: zahtjev Ministarstvu poljoprivrede za dostavu podataka vezanih za obavljanje poslova skloništa i ukupan broj uhvaćenih životinja te odgovor Ministarstva
8.2.2011.: dopis svim veterinarskim inspektorima o obavezi osnivanja skloništa
27.6.2011.: prijava kršenja Zakona o zaštiti životinja zbog neosnivanja informacijskih centara
Poslano je i mnoštvo dopisa i prijava vezanih za rad koncesija, zlostavljanje životinja, kao i primjedbi na rad veterinarske inspekcije. Prijatelji životinja su pri izmjenama Zakona o zaštiti životinja poslali Ministarstvu poljoprivrede prijedloge i za zabranu držanja pasa na lancu, kontrolu razmnožavanja kućnih životinja, neprofitni karakter skloništa za životinje, zabranu ubijanja životinja u skloništima, no nijedan prijedlog nije prihvaćen.
Psi laju, a karavane prolaze
I tako, dok se osnivaju Uredi, organiziraju konferencije i održavaju sastanci veterinara i stranih udruga, na kojima se ne zna što se konkretno dogovaralo za Hrvatsku i za hrvatske životinje, tisuće volontera i građana potpisuju peticije, pišu dopise, molbe, zahtjeve i konkretne prijedloge za rješavanje problema nedjelotvornosti veterinarske inspekcije koja se jedina mora baviti dobrobiti životinja. Oni koji su otvarali poveznice u ovom tekstu vidjeli su na kakav se pokroviteljski i uvredljiv način odgovara građanima na njihove zahtjeve. Ako im kojim slučajem nije bila namjera podcjenjivati pamet građana, onda ne znaju gdje žive, čime se bave i zašto vladaju. Kada bi mogli povjerovati u ovo drugo, to ne bi bila amnestija za njihovo neznanje i ignoriranje zahtjeva i potreba građana. Jer, u ovoj državi ima dvostruko više vlasnika pasa nego nezaposlenih. Zanima li ih njihovo mišljenje?
Objavljeno 13.8.2014. na Facebook stranici Udruge Futura daj šapu.