Na današnjim farmama, ove društvene, osjetljive životinje provode cijeli svoj život u skučenim, prljavim skladištima pod stalnim stresom intenzivnog zatvaranja, lišene svega što je prirodno i važno za njih.
Krmače (majke svinje) većinu svog jadnog života provode u malim kavezima za gravidnost i farme koji su toliko uski da se ne mogu ni okrenuti. Neprestano su oplođivane dok njihova tijela ne počnu otkazivati, a zatim se šalju na klanje.
Prasići se oduzimaju od svojih uznemirenih majki samo nekoliko tjedana nakon rođenja. Njihovi repovi se režu, vrhovi njihovih zubi se režu kliještima, a mužjaci se kastriraju. Niti jedan analgetik im se ne daje da ublaži njihovu patnju. Mladi svinje zatim provode svoje kratke živote u skučenim, prepunim štalama na pločama prljavog betona.
Kada dođe vrijeme za klanje, svinje se prisiljavaju na transportne kamione koji često putuju mnogim kilometrima kroz sve vremenske ekstreme. Mnoge svinje umiru od iscrpljenosti zbog vrućine ljeti ili stignu smrznute na unutrašnjosti kamiona zimi. Prema izvještajima iz industrije, više od 1 milijun svinja umire tijekom transporta svake godine, a najmanje 40.000 zadobije ozljede do trenutka kada stignu u klaonicu.
Zbog nepravilnih metoda omamljivanja, mnoge svinje su još uvijek pri svijesti kada ih bacaju u kante s kipućom vodom koja je namijenjena uklanjanju njihove dlake i omekšavanju kože.
‘U gajbi za oprasivanje nalazi se metalno oruđe nalik na češalj s velikim zupcima između koji odvajaju krmaču od praščića. Ona leži na svojoj strani a ova zapreka ju sprječava da mazi svoje praščiće, da ih liže ili čini bilo koju stvar koju bi željela. Praščići mogu doći do majčinih dojki da sišu, ali niti jedan drugi kontakt nije moguć.
‘Nakon 3-4 tjedna dojenja, praščiće odvajaju od majke i smještaju u boksove za praščiće koji su poslagani jedan povrh drugog. U divljini bi sisali još najmanje dva mjeseca. Promatrala sam praščiće kojima je dozvoljen humaniji život, i oni su skakali uokolo na svježem zraku, naganjali jedan drugoga, prevrtali se i igrali radeći psine, i zapravo su izgledali kao lutkice. Praščići na farmama su strpani zajedno i ne mogu čak ni pobjeći jedan od drugoga ako se žele tako igrati. Od dosade i frustriranosti obično počnu gristi rep jedan drugome, često uzrokujući grozne povrede.
‘Pa kako da farmeri to spriječe? Jednostavno – oni odrežu praščićima repove ili im povade zube. To je jeftinije nego da im daju više prostora.’*
* Isječci iz knjige Kako postati, biti i ostati vegetarijanac ili vegan? britanske autorice Juliet Gellatley
‘Kad bi mladi ljudi shvatili što je umiješano u proizvodnju svinja na farmama, nikada više ne bi dotakli meso.‘ – James Cromwell, farmer Hagget u filmu Praščić Babe
