Pokusi na životinjama (FAQ)
Često postavljana pitanja (FAQ) o pokusima na životinjama
JE LI EKSPERIMENTIRANJE NA ŽIVOTINJAMA ZASLUŽNO ZA SVAKI VELIKI MEDICINSKI NAPREDAK?
Povjesničari medicine su pokazali da su poboljšana prehrana, higijena i drugi faktori u promjeni ponašanja i okolini - a ništa se od toga nije spoznalo eksperimentiranjem nad životinjama - odgovorni za smanjenu smrtnost od najčešćih zaraznih bolesti od 1900. godine i da je medicina imala malo veze s produženim životnim vijekom. Za mnoge od najvažnijih zdravstvenih napredaka zaslužna su izučavanja na ljudima, a među njima su anestezija; bakteriologija; teorija o mikrobima; stetoskop; morfij; radij; penicilin; umjetna pluća; antiseptici; skeniranje; otkriće veze između kolesterola i bolesti srca i između pušenja i raka; otkriće rendgenskih zraka; te izoliranje virusa koji uzrokuje AIDS. Testiranja na životinjama nisu imala nikakvu ulogu u tim i mnogim drugim otkrićima.
ALI MNOGI MEDICINSKI POSTUPCI KOJE DANAS IMAMO, RAZVIJENI SU NA ŽIVOTINJAMA - KAO, PRIMJERICE, CJEPIVO PROTIV DJEČJE PARALIZE.
U stvari, dva su odvojena istraživanja provođena u vezi s dječjom paralizom - rad in vitro, koji je nagrađen Nobelovom nagradom i koji nije uključivao životinje, te drugo istraživanje bazirano na testiranjima na životinjama, u kojem je ubijeno blizu 1 milijuna životinja i koje je komisija za dodjelu Nobelove nagrade odbacila kao rasipničko. Osim toga, jednako tako brzo kao i u SAD, dječja paraliza je iskorijenjena i u dijelovima svijeta gdje nije primijenjeno cjepivo.
No ipak, naravno da je u nekim slučajevima do medicinskog napretka došlo pomoću okrutnih testova na životinjama. Ali, samo zato što su životinje bile korištene ne znači da su one i morale biti korištene, niti da su te primitivne tehnike korištene u 19. stoljeću opravdane u današnje doba. Nemoguće je reći gdje bismo bili danas da nismo nikada eksperimentirali na životinjama, jer je kroz povijest samo nekolicina istraživača bila posvećena metodama koje nisu uključivale životinje. Zapravo, pošto eksperimenti na životinjama često daju pogrešne rezultate kad se primijene na ljude, vjerojatno bi nam bilo bolje da se nismo oslanjali na njih.
ZNANSTVENA JE ODGOVORNOST KORISTITI ŽIVOTINJE DA BI SE NASTAVILA POTRAGA ZA LIJEKOVIMA PROTIV BOLESTI OD KOJIH PATE LJUDI.
Više bi ljudskih života bilo spašeno i više bi se patnje izbjeglo obrazovanjem ljudi o važnosti izbjegavanja masnoće i kolesterola, o važnosti prestanka pušenja, smanjenja korištenja alkohola i drugih droga, redovitog vježbanja i čistog okoliša, nego pomoću svih testova na životinjama koji postoje. Testovi na životinjama su primitivni, a osim toga danas imamo modernu tehnologiju i kliničke testove na ljudima.
Čak i kada bi se moglo dokazati da ne postoji alternativa korištenju životinja - što se ne može - kao što je George Bernard Shaw jednom rekao: 'Ne možete zaključiti da li je neki eksperiment opravdan jednostavno dokazujući da od njega ima neke koristi. Ne postoji razlika između korisnih i nekorisnih eksperimenata, nego između barbarskog i civiliziranog ponašanja.'
Naposlijetku, postoje neki medicinski problemi koji, vjerojatno, jedino mogu biti riješeni testiranjima na ljudima koji to ne žele, ali mi to ne činimo, jer razumijemo da bi to bilo pogrešno.
AKO NE BISMO MOGLI KORISTITI ŽIVOTINJE, ZAR NE BISMO NOVE LIJEKOVE MORALI TESTIRATI NA LJUDIMA?
Nije stvar u tome da treba odabrati između životinja i ljudi. Nema garancije da su lijekovi sigurni samo zato jer su testirani na životinjama. Zbog fizioloških razlika između ljudi i drugih životinja, rezultati dobiveni testovima na životinjama ne mogu biti identično preslikani na ljude, ostavljajajući nas ranjivima na izlaganje lijekovima, koji mogu prouzročiti ozbiljne sporedne efekte.
Ironično je što niti neželjeni rezultati testova na životinjama ne sprečavaju lijek da se pojavi na tržištu za ljudsku upotrebu. Prikupljeno je toliko mnogo dokaza o različitom djelovanju kemikalija na životinje u odnosu na ljude, da državne službe često ne djeluju na osnovu zaključaka dobivenih istraživanjima na životinjama. U posljednja dva desetljeća mnogi su lijekovi, uključujući phenacitin, Eferol, Oraflex, Suprol i Selacryn, povučeni s tržišta, nakon što su uzrokovali stotine smrtnih slučajeva i/ili oštećenja. U stvari, više od polovice lijekova koje je odobrila Food and Drug Adninistration u SAD između 1976. i 1985. bilo je ili povučeno s tržišta ili prebačeno u drugu kategoriju lijekova zbog ozbiljnih sporednih efekata. Imali bismo veću zaštitu, a ne manju, kada bi u farmaceutskoj industriji eksperimenti na životinjama bili zamijenjeni testovima in vitro.
NA KOJI BISMO NAČIN VRŠILI MEDICINSKA ISTRAŽIVANJA DA NISMO TESTIRALI NA ŽIVOTINJAMA?
Klinička i epidemiološka istraživanja na ljudima, na mrtvim tijelima i kompjuterske simulacije su brži, pouzdaniji, jeftiniji i humaniji načini od testova na životinjama. Dosjetljivi znanstvenici su iz ljudskih moždanih stanica razvili model 'mikromozga' pomoću kojeg istražuju tumore, kao i pomoću umjetne kože i koštane srži. Sada smo u mogućnosti testirati nadražljivost na membrani jajeta, proizvoditi cjepiva iz staničnih kultura i provoditi testove trudnoće koristeći uzorke krvi umjesto da ubijamo zečeve. Kao što je rekao Gordon Baxter, suosnivač Pharmagene Laboratories (kompanija koja koristi samo ljudsko tkivo i kompjutere za razvoj i testiranje lijekova): 'Ako možete dobiti informacije na ljudskim genima, koja je svrha vraćanja na životinjske?'
EKSPERIMENTI NA ŽIVOTINJAMA POMAŽU I ŽIVOTINJAMA, UNAPREĐUJUĆI VETERINARSKU ZNANOST.
To je kao da kažete da je prihvatljivo eksperimentirati na siromašnoj djeci, kako bi to koristilo onoj bogatoj. Stvar nije u tome da li eksperimenti na životinjama mogu biti od koristi za životinje ili ljude; stvar je u tome da mi nemamo moralno pravo uzrokovati nepotrebnu patnju bićima koja su nam prepuštena na milost i nemilost.
ZAR STUDENTI MEDICINE NE MORAJU SECIRATI ŽIVOTINJE?
Ne moraju. Zapravo, sve više i više studenata medicine postaje osvješteno i mnogi studenti danas diplomiraju bez potrebe da koriste životinje; umjesto toga oni uče uz pomoć iskusnih kirurga. U Velikoj Britaniji je nezakonito da studenti medicine vježbaju operacije na životinjama, a britanski liječnici su jednako kompetentni kao i liječnici obrazovani bilo gdje drugdje. Mnoge od vodećih medicinskih škola u SAD, uključujući Harvard, Yale i Stanford, sada koriste poboljšane, kliničke metode učenja umjesto staromodnih laboratorija sa životinjama. Harvard, primjerice, nudi Cardiac Anesthesia Practicum, gdje studenti promatraju operacije bypasa ljudskog srca, umjesto vježbanja na psima; osoblje Harvarda koje je razvilo tu metodu, preporučilo je da se ona primijeni i na drugim mjestima.
BISMO LI TREBATI ODBACITI SVE LIJEKOVE KOJI SU RAZVIJENI I TESTIRANI NA ŽIVOTINJAMA? BISTE LI ODBILI KORISTITI IH?
Nažalost, veliki broj onoga što imamo u našem društvu, došlo je kroz eksploataciju drugih. Tako su mnoge od cesta po kojima se vozimo izgradili robovi. Mi ne možemo promijeniti prošlost; oni koji su već propatili i umrli su izgubljeni. Ali ono što možemo je promijeniti budućnost, koristeći metode istraživanja bez korištenja životinja, od sada pa nadalje.
ZAR ŽIVOTINJE OD OKRUTNOSTI NISU ZAŠTIĆENE ZAKONOM?
U ovoj zemlji ne postoji zakon koji bi zabranjivao bilo kakav eksperiment, bez obzira kako besmislen bio ili koliko patnje nanosio. Zakon o dobrobiti životinja je sam po sebi vrlo jadan i slabo se provodi. Zakon ne uključuje štakore i miševe, iako su oni najčešče korištene životinje. Također, zakon ne spominje hladnokrvne životinje, ptice, niti životinje koje se tradicionalno koriste za hranu. To je u stvari gospodarstveni zakon; ne zabranjuje nijedan tip eksperimenata na životinjama u laboratorijima - životinje se mogu izgladnjivati, biti podložne električnim šokovima, izluđivane ili biti spaljene bacačem plamena - tako dugo dok se to čini u čistom laboratoriju.
NAJVEĆI BROJ ZNANSTVENIKA DOBRO BRINE O ŽIVOTINJAMA - ONI TO I MORAJU JER NJIHOVA ISTRAŽIVANJA OVISE O DOBROM STANJU TIH ŽIVOTINJA.
Istraživanja provedena po najuglednijim institucijama pokazuju da to nije slučaj. Npr. na City of Hope u Kaliforniji, jednom od naistaknutijih objekata za istraživanje u SAD, životinje se 'zbog slučajnosti' izgladnjuju do smrti i dave u vlastitom izmetu. Mnogi eksperimentatori otupljuju nakon godina istraživanja i ne zamijećuju da životinje pate - oni tretiraju životinje kao naprave raspoložive za istraživanja. Poboljšanje uvjeta za životinje tretira se kao 'preskupo'.
ŠTO JE S INSPEKCIJAMA I INSTITUCIONALNIM KOMISIJAMA ZA BRIGU O ŽIVOTINJAMA?
Mnoge takve komisije su većinom ili potpuno sastavljene od ljudi koji imaju interesa od toga da se nastave eksperimentiranja nad životinjama. Da se javnosti omogući pristup sastancima tih komisija, to je trebalo sudski ishoditi.
ZAR SE MAČKE I PSE IONAKO NE UBIJA NA TISUĆE? ZAŠTO IH SE RADIJE NE BI KORISTILO ZA EKSPERIMENTE I TAKO IM SE SPASILI ŽIVOTI?
Bezbolna smrt u skloništu za životinje je neusporediva u odnosu na život pun surove patnje i otuđenja u laboratorijima, prije nego ih eksperimentatori usmrte.
BISTE LI DOPUSTILI EKSPERIMENT U KOJEM BI SE ŽRTVOVALO DESET ŽIVOTINJA DA SE SPASI 10.000 LJUDI?
Zamislite da je jedini način da spasite 10.000 ljudi, da eksperimentirate na mentalno retardiranom siročetu. Ako je cilj spašavanje ljudi, zar cilj ne bi opravdao sredstvo? Najveći broj ljudi se slaže da nije u redu žrtvovati jednog čovjeka za 'veće dobro', jer bi to povrijedilo prava pojedinca. Ali kada dođe do pitanja žrtvovanja životinja, pretpostavka je da ljudska bića imaju prava, dok ih životinje nemaju. Pa ipak, ne postoji logičan razlog da životinjama zaniječemo ista prava koja štite čovjeka pojedinca od žrtvovanja za opće dobro.
ŠTO JE S EKSPERIMENTIMA KOJI NE POVREĐUJU ŽIVOTINJE, NEGO UKLJUČUJU SAMO PROMATRANJE ŽIVOTINJA?
Ako zaista nema povređivanja, mi se tome ne protivimo. Ali da 'nema povređivanja' znači da se životinje ne drže izolirane u praznim, hladnim, čeličnim kavezima, jer su stres i strah zbog zatvaranja štetni, kao što pokazuju razlike u krvnom tlaku između zatočenih i slobodnih životinja. Zatočene životinje, također, pate i zbog spriječenosti da izraze svoje prirodno ponašanje i da ulaze u odnose s drugim životinjama.
DA SE NAĐETE USRED POŽARA I MOŽETE SPASITI ILI SVOJE DIJETE ILI SVOG PSA, KOGA BISTE ODABRALI SPASITI?
Svoje dijete, ali to je stvar nagona. Pas bi spasio svoje mladunče. Međutim, bez obzira koga bih ja spasio(la), moj izbor ne pruža nikakvo moralno pravo za eksperimentiranje na životinjama. Vjerojatno bih spasio(la) svoje vlastito dijete, a ne susjedovo, ali to teško da dokazuje opravdanost eksperimentiranja na susjedovom djetetu.
KAKO SE UPORABLJUJU ŽIVOTINJE U TESTIRANJU PROIZVODA?
Većina testova na životinjama uključuje testove iritacije očiju i kože, kao i LD-50 test koji mjeri stupanj toksičnosti određenih sastojaka na živim životinjama.
ŠTO UKLJUČUJE TEST IRITACIJE OČIJU I KOŽE?
Draize test je najpoznatiji takav test. Mjeri štetnost kemikalija promatrajući oštećenja nastala na očima i koži životinja. U Draize očnom testu, kemikalije se kapaju direktno na oči zečeva. Tijekom testa, koji obično traje oko tjedan dana, zečevi trpe užasnu bol, a vrlo često i oslijepe. Na kraju testa sve se životinje ubijaju da se provjere učinci proizvoda na unutarnje organe. Kod Draize kožnog testa životinjama se na obrijanu i nekoliko slojeva oguljenu kožu dodaju kemikalije, dok su one vezane i potpuno nepokretne. Ovaj test je prije oko 50 godina uveo toksikolog John H. Draize. Od svog pojavljivanja test je strogo kritiziran zbog velike okrutnosti i nemogućnosti da pruži pouzdane podatke koji mogu koristiti ljudima.
ŠTO JE LD-50 TEST?
Kod LD-50 testa skupina životinja je prisiljena progutati, udahnuti ili na neki drugi način u tijelo unijeti različite količine nekih kemikalija. Test je gotov kada 50% testiranih životinja umre. Ostalih 50% se ubija. Tijekom testa životinje trpe užasne bolove, grčeve, izbijanje gnoja, proljeve i krvare iz očiju i usta. Čak i kada se testiraju bezopasniji spojevi, mora se naći količina koja je dovoljna da od nje ugine 50% testiranih životinja. LD-50 test bi trebao davati podatke o toksičnosti neke tvari i količini koji ljudi smiju unijeti u tijelo a da im ne naškodi. Ali rezultati variraju između raznih vrsta životinja, tako da je nemoguće odrediti koja bi doza bila smrtonosna za ljude.
NIJE LI SAVEZNA VLADA OBVEZALA TVRTKE DA TESTIRAJU SVOJE PROIZVODE NA ŽIVOTINJAMA PRIJE PUŠTANJA U PRODAJU?
FDA ne obvezuje proizvođače kozmetičkih, higijenskih i drugih kućanskih proizvoda da testiraju proizvode na životinjama. Zapravo, FDA potiče korištenje testova koji ne uključuju životinje. Kozmetički i ostali higijenski proizvodi koji utječu na bilo kakvu promjenu strukture i funkcije ljudskog tijela se smatraju 'lijekovima'. Neki primjerci takvih proizvoda su kreme za sunčanje koje štite kožu od sunca, šamponi protiv peruti i različiti preparati protiv akni. Ovakvi proizvodi moraju odgovarati FDA-inim propisima testiranja i životinje se uvijek koriste kao pokusni modeli.
ZAŠTO TVRTKE PROVODE TESTIRANJA NA ŽIVOTINJAMA?
Tvrtke nisu zakonom obavezne testirati svoje proizvode na životinjama, ali Američka administracija za hranu i lijekove (FDA) snažno potiče proizvođače da upotrebljavaju bilo koje primjerene testove da provjere sigurnost proizvoda. Za ove tvrtke jednostavan je i logičan izbor testiranje na životinjama za dobivanje podataka koji bi mogli podvrgnuti tvrtku sudskim tužbama.
KOJE SE ŽIVOTINJE NAJČEŠĆE KORISTE U TESTIRANJIMA?
Zečevi, svinje, miševi i štakori su najčešći jer su jeftini za nabaviti i njima je lako baratati. Zečevi se prvenstveno koriste za očne testove zbog njihovih velikih očiju u kojima se lako prate rezultati.
JE LI TESTIRANJE NA ŽIVOTINJAMA POTREBNO DA BI SE ZAŠTITILI POTROŠAČI?
Nije. Mnoštvo dokaza pokazuje da testiranja na životinjama malo ili ništa ne pridonose zaštiti potrošača niti pružaju podatke za efektivno liječenje ozljeda od zloupotrebe proizvoda. Zapravo, neki proizvodi koji su testiranjima na životinjama i proglašeni sigurnim, na ljudima su izazvali ozbiljne nuspojave.
JAMČI LI TESTIRANJE NA ŽIVOTINJAMA SIGURNOST PROIZVODA?
Testiranja ne jamče sigurnost proizvoda, nego samo utvrđuju stupanj toksičnosti. Zato proizvodi testirani na životinjama još uvijek mogu izazvati ozbiljne posljedice, čak i smrtne. Ni stotine testova na životinjama neće promijeniti činjenicu da su zapravo mnogi od proizvoda štetni ako se uporabe na neki drugi način od onoga u uputama.
MORAJU LI SE VITAMINI TESTIRATI NA ŽIVOTINJAMA?
FDA (Food and Drug Administration - administracija za hranu i lijekove) ne zahtijeva da tvrtke testiraju vitamine na životinjama niti one moraju imati potvrdu od FDA o vitaminima. FDA je najviše zabrinuta oko pravilnog označavanja sastava vitamina koji se jedino može potvrditi koristeći kemikalije, bolje nego testove na životinjama. Na životinjama se jedino testiraju vitamini za koje tvrtka sumnja da su toksični.
MORAJU LI SE PROIZVODI ZA KONTAKTNE LEĆE TESTIRATI NA ŽIVOTINJAMA?
Kontaktne leće i proizvodi za njihovo održavanje se smatraju medicinskim proizvodima, ne farmaceutskim. Iako FDA nije objavila nikakve propise koji obvezuju tvrtke na prethodno testiranje ovih proizvoda na životinjama, dala je proizvođačima dokumente koji preporučuju testiranja sa uputstvima za njihovo izvršavanje. Proizvođači koji su se odlučili za alternativne procedure moraju imati dokumentaciju koja objašnjava test koji mora biti prihvatljiv. 'Prihvatljiv' u ovom slučaju znači da mora biti odobren od strane znanstvenika.
DA NE TESTIRAMO PROIZVODE NA ŽIVOTINJAMA KAKO BISMO MOGLI BITI SIGURNI DA NISU OPASNI ZA LJUDE?
Testiranje na životinjama nije način da se zaštiti ljudsko zdravlje jer životinjska tijela ne mogu točno predvidjeti reakcije ljudskog tijela (kao na primjer alergijske). Ljudima mnogo bolje služe brojne metode testiranja koje ne uključuju životinje.
JE LI SE TESTIRANJE KOZMETIČKIH, HIGIJENSKIH I KUĆANSKIH PROIZVODA NA ŽIVOTINJAMA POVEĆALO ILI SMANJILO TIJEKOM ZADNJIH NEKOLIKO GODINA?
Iako se testiranja nastavljaju, brojne tvrtke su učinile značajne pomake prema smanjenju ili čak eliminaciji testova. Značajnu ulogu u ovom pomaku je imala javnost i udruge za zaštitu životinja. Kao rezultat, manje životinja se koristi u testiranjima nego prije pet godina; ipak, ukupan broj testiranih životinja još se mjeri u milijunima svake godine.
ZAŠTO TVRTKE AVON I ORIFLAME NISU VIŠE NA BIJELOJ LISTI?
Životinje nastavljaju patiti jer preko 80% zemalja u svijetu, među kojima su SAD, Australija, Korea, Japan i Indija, i dalje dopušta testiranje kozmetike na njima. U SAD-u testiranje nije obavezno i ovisi o politici kompanija, no u Kini obavezno je testiranje na životinjama proizvoda koji će se tamo prodavati. Zbog velikoga tržišta u Kini mnoge inozemne kompanije izabiru nastavak testiranja iako je to nepotrebno za sigurnost proizvoda, a okrutno je prema životinjama. Stoga Oriflame, Avon, L'Occitane i još neke tvrtke nisu više na bijeloj listi zato jer prodaju svoje proizvode na kineskom tržištu, gdje se zahtijeva testiranje sve kozmetike na životinjama. Jasno je da tvrtke koje žele stupiti na kinesko tržište ne mogu to učiniti bez testiranja proizvoda na životinjama, zbog čega više nisu na bijeloj listi jer su, nažalost, odlučile da im je profit važniji od mučenja i ubijanja životinja zbog njihovih kozmetičkih proizvoda.
KOJE SU METODE ZA TESTIRANJE PROIZVODA KOJE NE UKLJUČUJU ŽIVOTINJE?
Najpoznatija je metoda ILNA koja određuje alergijsku reakciju kože u doticaju s kemikalijom. ILNA je proglašena kao važeća metoda umjesto dotadašnjeg testiranja na životinjama. Još jedna poznata metoda je ispitivanje nagrizajućeg učinka neke kemikalije pomoću umjetne kože.
KOJE SE ŽIVOTINEJSKE VRSTE NAJČEŠĆE KORISTE ZA VJEŽBE SECIRANJA U ŠKOLAMA?
Iako se žabe najčešće koriste za vježbe seciranja, postoji i mnogo drugih vrsta koje se također koriste. To uključuje žabe, gliste, skakavce, mačke, štakore, svinje, kao i organe i dijelova tijela krava i ovaca.
OTKUDA DOLAZE ŽIVOTINJSKI UZORCI ZA ŠKOLSKE VJEŽBE?
Kako se ne mogu uzgojiti u zatočeništvu, žabe za školske vježbe se moraju uloviti u divljini. Ostale vrste, kao što su mačke i svinje posebno se uzgajaju i ubijaju radi seciranja. Kako bi se opskrbile učionice, mačke se ščepa iz životinjskih skloništa ili se ukradu iz kuća. Životinjski dijelovi i organi, kao što su oči, srca i pluća se uzimaju iz klaonica, gdje postoji velika šansa da je tkivo zagađeno.
KOJI JE UTJECAJ NA OKOLINU, KAO REZULTAT HVATANJA ŽABA U DIVLJINI RADI SECIRANJA?
Žabe se moraju hvatati u divljini, jer se ne mogu uzgajati u zatočeništvu, i ta masivna sabiranja žaba poremećuje prirodnu ravnotežu i stvara probleme ljudskoj populaciji. Kao dio kompleksnog ekološkog ciklusa, žabe su istodobno grabežljivac i plijen. Žabe jedu komarce i druge insekte, i obrnuto one su znatan izvor hrane za šišmiše, zmije, kornjače, ribe i čaplje.
Kada nema dovoljno žaba, onda nastane prevelik broj komaraca i drugih insekata koji prenose bolesti i uništavaju usjeve za hranu. U međuvremenu, životinje koje vrebaju žabe brojno se smanjuju, zbog toga što nemaju dovoljno hrane. To utječe na životinje koje vrebaju njih i tako dalje kroz ciklus života. U Bangladešu je, primjerice, masovno sabiranje žaba rezultiralo ozbiljnim uništavanjem usjeva i širenjem bolesti, zbog prenapučenosti insekata. U SAD-u i Meksiku, sabiranje goleme američke žabe i leopard žabe (vrste koja se najčešće koristi u seciranjima) prijeti budućnosti ne samo vrsta nego također i močvarama.
POSTOJI LI VEZA IZMEĐU SECIRANJA I RASTUĆE NEOSJETLJIVOSTI NA NASILJE KOD MLADIH LJUDI?
Mnogi sociolozi i stručnjaci za razvoj djece vjeruju da postoji. Istraživanje koje je provela Sharon Methvin, izvanredna profesorica antropologije i sociologije na Cameron University u Lawton-u, Oklahoma, ističe da što su ljudi češće izloženi određenim situacijama, one im postaju sve normalnije (naviknu se na njih). Stoga studenti kojima je možda prvo seciranje bilo neugodno, s ponavljanjem postupka vjerojatno je da će se više opustiti i biti će im ugodnije. Psiholozi također istražuju vezu između neosjetljivosti na nasilje kod životinja sa neosjetljivošću na nasilje kod ljudi. Već se utvrdilo da serijski ubojice započinju svoju ubilačku karijeru tako da muče životinje. Također, tu je i pitanje proturječnih poruka koje šaljemo mladim ljudima, u svezi odnosa životinja-čovjek. Mnogo stručnjaka se pita kako možemo mladima govoriti da je u redu secirati životinje u školi, a opet ih ohrabrivati da budu dragi i odgovorni prema životinjama.
KAKVA SU UČENIČKA PRAVA IZBORA?
Učeničko pravo izbora bi trebalo štititi pravo učenika koji odbiju sudjelovati u vježbi seciranja koje je utemeljeno na moralnim načelima. Ova prava štite učenike koji zatraže alternativu bez životinja da im se ona omogući bez da im se ugrozi ocjena.
KOJE SU AMERIČKE DRŽAVE PUSTILE UČENIČKO PRAVO IZBORA?
Šest država je to učinilo i to: Kalifornija, New York, Pennsylvania, Rhode Island, Florida i Illinois.
KADA NE BI KORISTILI ŽIVOTINJE U UČIONICAMA, KAKO BI UČENICI NAUČILI O ŽIVOTNIM PROCESIMA?
Postoje mnoge alternative za seciranje koje ne uključuju životinje, a koje uče učenike životnim procesima puno više efektnije nego to čini rezanje životinje. Korištenje alternative koja ne uključuje životinje omogućava nužno iskustvo učenja i također uči mlade ljude zdravom poštovanju prema životu. Seciranje, s druge strane, pak šalje poruku da je život jeftin i potrošan.
KOJE SU NEKE OD ALTERNATIVA KOJE NE UKLJUČUJU ŽIVOTINJE ZA SECIRANJE?
Inovativne tehnologije su proizvele široki spektar alternativa koje ne uključuju životinje, koje uče djecu vrijednim kompjuterskim vještinama dok uče o životnim procesima. Te alternative uključuju interaktivne, virtualne programe na CD-u i DVD-u. Također, nudi se mnoštvo anatomskih tablica, folija i video kazeta. Trodimenzionalne replike napravljene od vrsta kao što su žabe do svinja i ljudskih torza, koje ilustriraju organe i procese sa nevjerojatnim detaljima. Svi ovi materijali su dostupni od vrtića pa do poslije-diplomskih stupnjeva.
POSTOJI LI NEKA EKONOMSKA DOBIT U SLUČAJU KORIŠTENJA ALTERNATIVA KOJE NE UKLJUČUJU ŽIVOTINJE?
U ovo vrijeme kada se režu troškovi i kada se moli učitelje da učine više sa manje sredstava, takve metode seciranja bi se trebale pozdravljati u školama zato što se takva jednokratna investicija u materijalima višestruko isplati. Takve metode će trajati godinama, a učitelji ne moraju nadopunjavati svoje zalihe mrtvih žaba, mačaka i svinja, koje mogu mnogo koštati. Takve su metode najčešće skuplje kratkoročno, a uvijek su manje skuplje gledajući dugoročno.
S TOLIKO RAZLIČITIH DOSTUPNIH METODA, ZAŠTO TOLIKO UČITELJA BIOLOGIJE NASTAVLJA PODRŽAVATI SECIRANJE?
Mnogi učitelji brane seciranja zbog toga što smatraju da je to najbolji način da nauče učenike životnim procesima. Mnogi ustraju da se dopuštanjem učenicima da izaberu alternativu koja ne uključuje životinje dovodi do narušavanja discipline u učionici. Ipak, drugi se odupiru korištenju ove alternative zato što one predstavljaju nove metode podučavanja, i oni jednostavno nemaju vremena ili želje da nauče nešto novo.
Neki čak vjeruju da je to važno kao događaj u razvoju učenika. Postoje učitelji biologije koji vjeruju da će učenici koji nastave pohađati složenije stupnjeve trebati secirati na fakultetu, te ustraju da im ove vježbe seciranja služe kako bi ih već ranije 'savladali'. Na žalost ovi učitelji se ne drže revidiranih potreba sveučilišta koji su u mnogim slučajevima bili modificirani da isključe seciranje.
NISU LI UČITELJI BIOLOGIJE U PRAVU KADA USTRAJU DA NEMA ZAMJENE ZA ISKUSTVO SECIRANJA ŽIVOTINJE I RUKOVANJA UNUTARNJIM ORGANIMA?
Ne. Istraživanja su pokazala da su oni učenici koji su koristili alternativu bez životinja prošli kao i ovi drugi ili često i bolje u svojim vježbama.
To nije najbolji način da se nauči anatomija, ali se čini da je to najbolji način da se obeshrabri učenike da biraju karijeru u životnim znanostima. Dok ne postoje specifične brojke, vjerojatno je da će mnoge od naših najboljih i najpametnijih mladih ljudi iz etičkih razloga odbiti karijera u znanosti i medicini, zbog toga što moraju obavljati seciranje kako bi uspješno završili svoje obrazovanje.
ZAŠTO SE ANTI-VIVISEKCIONISTI PROTIVE ZNANSTVENIM SAJAMSKIM PROJEKTIMA KOJI UKLJUČUJU UPOTREBU KIČMENJAKA?
Pored toga što su protiv svih vrsta eksperimenata na životinjama, anti-vivisekcionisti vjeruju da znanstveni sajmovi koji dopuštaju studentima izvođenje invazivnih eksperimenata na kičmenjacima stvaraju dodatne probleme zbog mogućnosti zlostavljanja životinja. Također, dopuštanje tih eksperimenata na životinjama za vrijeme sajmova sugerira studentima da su istraživanja na životinjama vitalni način da se dozna više o ljudskim bolestima, što nije istina.
DA STUDENTI MEDICINE NE MOGU VJEŽBATI KIRURŠKE TEHNIKE NA ŽIVOTINJAMA, NE BI LI TO UGROZILO PROCES UČENJA I STAVILO NJIHOVE BUDUĆE PACIJENTE U RIZIK?
Ne. Studenti medicine i liječnici su kroz upitnike bili pitani misle li da se tehnike učenja, procedure i osnove fiziologije najbolje dobivaju od životinja ili ljudi.
Prevladavajući odgovor je bio da je ljudsko promatranje najbolji učitelj. Studenti medicine promatraju mnoge procedure, kao što je intubacija, prije nego su ju sami ikada napravili. Kada dođe vrijeme da taj postupak naprave na čovjeku, oni neće biti sami, nego će biti sa 2 ili 3 liječnika koji će ih nadzirati kako bi bili sigurni da će tehniku obaviti ispravno. Samo nakon mnogo takvih umetanja, pod direktnim nadzorom, studentu koji je do tada rezident bit će dozvoljeno da obavi jedan samostalno.
Postoje mnoge razlike između intubiranja kod psa i kod čovjeka koji ima drugačiju anatomiju od psa. Kirurzi uče kako biti kirurzi gledajući druge kirurge. Također postoji mnogo načina da se izvede operacija bez da se koristi živi čovjek ili životinja. Simulab kompanija iz Seattle-a proizvodi simulatore za učenje laporaskopijskih kirurških vještina, intubacija i drugih postupaka.
Ovdje su neki drugi primjeri alternativa koje ne uključuju životinje, koje su se pokazale djelotvornije u obrazovanju medicinskih i drugih post-diplomskih studenata od prakse na živim životinjama: 'Sniffy' je kompjutorski štakor firme Brooks/Cole Publishing koji može učiti osnovne operacijske uvjetovane principe studentima fiziologije. 'Štakor za praksu' od Sharpoint-a je sintetička simulacija krvnih žila i živaca, koje mogu koristiti studenti, kao i iskusni kirurzi koji bi željeli usavršiti svoje mikro-kirurške vještine.
Pseći hrpteni kirurški model, koji je u stvari spužvena replika od donjeg i gornjeg stražnjeg djela psa, razvio je Dr.Robert Leighton sa Kalifornijskog sveučilišta; Davis Koken zec proizveden od Koken Co.Ltd, Japan, je model ženskog bijelog New Zealand zeca koji simulira anatomiju zeca. Izrađen je od silikona i mekog materijala sličnog krznu. Koken Zec je izrađen da bi pomagao u podučavanju rukovanja doziranja peroralno, intravenoznih injekcija i skupljanja krvi, uretalne kateterizacije i orotrahealne intubacije.
KOJE MEDICINSKE ŠKOLE U SAD-U NE KORISTE ŽIVOTINJE ZA PODUČAVANJE SVOJIH STUDENATA MEDICINE?
Do danas, 85 od 126 medicinskih škola u SAD-u je prekinulo praksu korištenja životinja za podučavanje liječnika. To uključuje: Harvard University, Stanford University, Columbia University, Yale University, Tufts University, New York University, Ohio State University, Michigan State University, State University of New York, Stony Brook, University of Michigan, University of Washington, Hahnemann University, Louisiana State University, Mercer University, University of Maryland, University of New England College of Osteopathic Medicine. Sve osim 2 medicinske škole u cijeloj zemlji nude svojim studentima alternative koje ne uključuju životinje -to su the Uniformed Services University of the Health Sciences, Bethesda, MD i University of Colorado, Denver.1986. Američko udruženje studenata medicine prihvatilo je rezoluciju podržavanja studentskog prava na izbor alternativne aktivnosti za seciranje i da budu slobodni od globa ili zastrašivanja od strane fakulteta kada odbiju seciranje.
![Beagle [ 46.58 Kb ]](/data/image_2_2311.jpg "Beagle [ 46.58 Kb ]")
