21.01.11. Izmjena Kaznenog zakona
Ministarstvo pravosuđa
n/r Članovi radne skupine za izradu novog Kaznenog zakona Republike Hrvatske
Dežmanova ulica 6 i 10
10000 Zagreb
Predmet: Prijedlog izmjena članaka 258. i 260. Kaznenog zakona
Poštovani,
upoznati smo s izradom novog Kaznenog zakona te vam se obraćamo sa zamolbom da uzmete u obzir i prijedloge udruge Prijatelji životinja za izmjene članaka 258. i 260. Kaznenog zakona. Razlog našoj zamolbi je taj što se u deset godina djelovanja i aktivnog sudjelovanja u izradi relevantnih zakona i podzakonskih akata u praksi susrećemo s problemima mučenja i ubijanja životinja, za koje smatramo da bi se puno učinkovitije spriječili i sankcionirali određenim izmjenama spomenutih članaka Zakona.
Članak 258. (Protuzakoniti lov) Kaznenog zakona glasi:
Članak 258.
(1) Tko lovi divljač za vrijeme lovostaja ili na području na kojem je lov zabranjen ili tko lovi zaštićenu životinjsku vrstu, ili tko lovi bez posebne dozvole određenu vrstu divljači za čiji lov je potrebna takva dozvola, ili tko lovi na način ili sredstvima koji su propisom zabranjeni ili kojima se divljač masovno uništava, ili tko bez odobrenja nadležnog državnog tijela premješta divljač iz njenog obitavališta na drugo mjesto, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.
(2) Tko lovi u tuđem lovištu, a ne radi se o kaznenom djelu protiv imovine,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci.
Predlažemo da članak 258. glasi:
Članak 258.
(1) Tko lovi divljač za vrijeme lovostaja ili na području na kojem je lov zabranjen ili tko lovi kućne ljubimce u naseljenom mjestu ili izvan njega, ili tko lovi zaštićenu životinjsku vrstu, ili tko lovi bez posebne dozvole određenu vrstu divljači za čiji lov je potrebna takva dozvola, ili tko lovi na način ili sredstvima koji su propisom zabranjeni ili kojima se divljač masovno uništava, ili tko bez odobrenja nadležnog državnog tijela premješta divljač iz njenog obitavališta na drugo mjesto, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.
(2) Tko lovi u tuđem lovištu ili tko lovi kućne ljubimce u lovištu ili izvan njega, a ne radi se o kaznenom djelu protiv imovine, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci.
Obrazloženje:
Prema Zakonu o zaštiti životinja, 'zabranjeno je životinje ubijati, nanositi im bol, patnju i ozljede te ih namjerno izlagati strahu, protivno odredbama ovoga Zakona' (članak 4, stavak 1); 'Nalaznik napuštene ili izgubljene životinje dužan je o njezinom nalasku obavijestiti sklonište za životinje.' (članak 55, stavak 2); 'Životinja iz skloništa koja se ne vrati vlasniku, a koju nije moguće dalje držati ili udomiti, može se nakon 60 dana usmrtiti.' (članak 57, stavak 4). Prema Zakonu o lovstvu, 'Pse i mačke njihovi vlasnici ne smiju puštati da se kreću lovištem bez nadzora na udaljenosti 300 m od nastambe vlasnika.' (članak 55, stavak 2); 'Lovoovlaštenik ima pravo u lovištu ukloniti pse i mačke koji se kreću lovištem protivno odredbi stavka 2. ovoga članka, bez naknade vlasniku psa i mačke.' (članak 55, stavak 3).
Posebnim odlukama jedinice lokalne samouprave propisuju način, držanje i kretanje pasa u gradu, odnosno naseljenom mjestu. Međutim, sasvim je logično i da se psi mogu i moraju moći slobodno kretati i istrčavati, što je moguće učiniti jedino izvan naselja. Ako se to čini u pojasu 300 m od naselja, očito je da su ugroženi ljudski životi skrbnika pasa koji pse imaju pod nadzorom, ali ih lovci ne mogu vidjeti, što je nebrojeno puta dokumentirano u brojnim slučajevima ubijanja pasa i pucanja u blizini skrbnika, unutar tih 300 m.
Pojam 'uklanjanje' nije obrazložen u čl. 2. Zakona o lovstvu, iako je upravo taj pojam moguće interpretirati na više različitih načina. U čl. 55. navod 'uklanjanje' niti u kojem slučaju ne znači samo i prvenstveno 'ubijanje'. Činjenica je da zakonodavac zna za pojmove 'hvatanje' i 'zbrinjavanje', ali se isti nigdje ne spominju u Zakonu o lovstvu. Iz navedenoga proizlazi da bi pojam 'ubijanje' bio uporabljen da se tako i mislilo. U praksi lovci pojam 'uklanjanje' gotovo redovito interpretiraju kao 'ubijanje', iako nije moguće za slučaj nazočnosti psa u lovištu isključivo i prvenstveno uporabiti nepovoljniju interpretaciju (ubijanje) već samo povoljniju interpretaciju (hvatanje, zbrinjavanje). Psi primijećeni od strane lovaca, a posebice ako se radi o psima primijećenima u blizini naselja, nisu nužno i jedino ničiji ili svjesno napušteni odnosno ostavljeni psi, već najčešće izgubljeni ili odlutali psi, za kojima skrbnici tragaju. Lovci pritom ne postupaju prema humanim i etičkim načelima koja nude čitav niz mogućnosti kao što su obavještavanje udruga za zaštitu životinja, hvatanje životinje putem mamca hranom ili putem strelica za privremeno uspavljivanje i sl. Pritom često dolazi do tragedija, pri čemu se puca po psima u čijoj se neposrednoj blizini igraju djeca koja su teško uočljiva zbog grmlja i visoke trave, kao i u blizini skrbnika pasa koji svoje pse istrčavaju i imaju pod nadzorom.
Jasno je da se prema zakonskim propisima lovačka puška smije koristiti isključivo u lovištu i to za ubijanje isključivo dopuštene divljači, a nikako za ubijanje domaćih i kućnih životinja. Izvan lovišta puška uopće ne smije biti napunjena, no to se često zlorabi pa dolazi do slučajeva teške zlouporabe oružja i posljedično zlostavljanja životinja i maltretiranja građana.
Iz svakodnevnih kontakata s građanima i iz natpisa u medijima informirani smo kako lovci često prijete ljudima koji ih žele upozoriti na neprimjereno ponašanje i kršenje zakonskih propisa, da će im ubiti pse. Građani su zbog toga zastrašeni i pokušavaju se ne zamjerati lovcima, iz straha za sebe, članove obitelji i životinje o kojima skrbe.
Smatramo kako bi uvrštavanje predloženih izmjena u članak 258. Kaznenog zakona u velikoj mjeri pridonijelo sankcioniranju samovolje pojedinih lovaca, spriječilo moguće ljudske nesreće, spasilo živote životinja i time pružilo veću sigurnost i mirniji život građanima. Također, takva izmjena Zakona osigurala bi jednako sankcioniranje svih građana, pa tako i lovaca, u slučajevima ubijanja pasa i mačaka, jer je važno da su svi koji krše zakonske propise pred zakonom jednaki.
Članak 260. Kaznenog zakona (Mučenje životinje) glasi:
Članak 260.
(1) Tko životinju teško zlostavlja ili izlaže nepotrebnim mukama ili joj nanosi nepotrebne boli ili je radi svog iživljavanja izlaže patnjama, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci.
(2) Tko kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počini radi dobivanja oklade ili drugog pribavljanja imovinske koristi, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.
(3) Tko iz nehaja uskratom hrane ili vode ili na drugi način izloži životinju za vrijeme njezinog prijevoza tegobnom stanju kroz dulje vrijeme, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri mjeseca.
Predlažemo da članak 260. stavak 1. glasi:
Članak 260.
(1) Tko životinju teško zlostavlja ili izlaže nepotrebnim mukama ili joj nanosi nepotrebne boli ili je radi svog iživljavanja izlaže patnjama ili smrti, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci.
Obrazloženje:
Kao udruga, u praksi se često susrećemo sa situacijama u kojima su životinje ubijene na mučan i bolan način, a da prethodno nisu bile teško zlostavljane niti se je netko na njima iživljavao, zbog čega je takve slučajeve teško sankcionirati temeljem Kaznenog zakona. Primjer su slučajevi bacanja psa kroz prozor s četvrtog kata; vješanja pasa; ubijanja pasa lutalica u veterinarskim stanicama koje nemaju registriranu djelatnost za obavljanje poslova skloništa niti poštuju zakonom propisani rok od 60 dana i sl.
Apsurdno je da se kažnjava mučenje, a ako netko 'samo ubije' životinju zbog svog iživljavanja, to se ne smatra kaznenim djelom. To daje krivu poruku jer je jasno da netko nanosi drugome 'samo' smrt radi svojeg iživljavanja i da bi to trebalo biti jednako kažnjivo. Time bi se dala veća važnost Zakonu i jasno dalo do znanja da će se ubijanje životinja zbog iživljavanja također sankcionirati. Naime, prema trenutnoj formulaciji članka 260. stavka 1. posredno se iščitava kako je dopušteno ubiti životinju zbog vlastita iživljavanja ako je prije smrti nismo mučili.
Preciznija definicija u članku 260. Kaznenog zakona, na način na koji predlažemo, istaknula bi važnost Kaznenog zakona u kažnjavanju zlostavljanja životinja te omogućila nedvosmislenu interpretaciju ovog članka Zakona i dosljednije sankcioniranje počinitelja.
Zlostavljanje životinja, iživljavanje nad njima i njihovo ubijanje sve više dolaze u fokus interesa psihologa i psihijatara koji upozoravaju kako je mučenje životinja usko povezano s nasiljem prema ljudima te da pojedinci koji zlostavljaju i ubijaju životinje često jednako postupaju i prema ljudima, osobito prema slabijima od sebe. Stoga smatramo kako je izuzetno važno osuditi i ubijanje životinja kao kazneno djelo, što bi spriječilo mnoga zlostavljanja životinja i spasilo mnoge živote te pridonijelo razvoju svijesti građana i stvaranju suosjećajnijeg društva.
Molimo članove skupine za izradu novog Kaznenog zakona da uzmu u razmatranje iznesene prijedloge za izmjenu članaka 258. i 260. Kaznenog zakona i unesu predložene izmjene u novi Kazneni zakon. Tako bi se uklonile postojeće nedorečenosti u spomenutim člancima Zakona te bi se pridonijelo učinkovitijem sankcioniranju mučenja životinja.
Stojimo vam na raspolaganju za sve dodatne informacije, objašnjenja i suradnju.
Molimo vas da nas izvijestite o primitku našeg prijedloga i o vašoj odluci.
S poštovanjem,
Luka Oman
Predsjednik Udruge
U Zagrebu, 21. siječnja 2011.
