20.05.19. Tumačenje zakonske odredbe o propisivanju trajne sterilizacije
Poštovani gospodine Tolušiću,
obraćamo Vam se uime 50 udruga koje čine Mrežu za zaštitu životinja kako bismo Vas upozorili na nedosljednosti u provedbi Zakona o zaštiti životinja (dalje Zakon), što utječe na povećanje broja napuštenih životinja. Stoga je nužno da Vaše Ministarstvo uputi gradove i općine u provedbu Zakona.
Zakon propisuje da je glavni teret zbrinjavanja napuštenih i izgubljenih životinja u nadležnosti jedinica lokalne samouprave (dalje JLS), što često predstavlja nemali trošak za gradove i općine. Kako bi pomogao JLS-ovima Zakon je predvidio dva mehanizma pomoću kojega gradovi i općine mogu smanjiti priljev napuštenih životinja i troškove njihova zbrinjavanja – jedan je dužnost JLS-ova da do 30. 6. 2018. provjere jesu li svi psi na njihovu području mikročipirani (čl. 94. Zakona), a drugi je mogućnost JLS-ova da propišu trajnu sterilizaciju kao obvezan način kontrole razmnožavanja (čl. 62. st. 6.).
Prvenstveno se to odnosi na ovu odredbu da JLS-ovi mogu općim aktom propisati mjeru trajne
sterilizacije za pse i mačke, uz evidentirane izuzetke. No problem je nastao zato što JLS-ovi iz raznih izvora dobivaju oprečne informacije i tumačenja ove važne odredbe Zakona, kojima im se sugerira da im nije dopušteno primijeniti Zakon i propisati trajnu sterilizaciju pasa i mačaka na njihovu području. Kao razlog navodi se da se mogućnost propisivanja trajne sterilizacije odnosi samo na napuštene i izgubljene životinje, i to samo zato što se čl. 62. st. 6. nalazi u dijelu Zakona pod nazivom DIO DEVETI, ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA. Ovakvo tumačenje je netočno.
Naime, Zakonom je propisana obavezna trajna sterilizacija svih napuštenih životinja koje završe u
skloništu (čl. 64. st. 2., tč. 4.); stoga je jasno da se trajna sterilizacija koju mogu propisati JLS-ovi odnosi na vlasničke pse i mačke. Mogućnost propisivanja trajne sterilizacije kao obaveznog načina kontrole razmnožavanja daje se upravo zbog sprečavanja uzroka pojave napuštanja životinja, a tiče se lokalnih zajednica. Ta odredba izgubila bi smisao i bila bi nepotrebna kada bi se odnosila isključivo na izgubljene i napuštene životinje jer njihova trajna sterilizacija već je Zakonom obavezna.
Notorna je činjenica da napuštene životinje ne nastaju same od sebe, već tako što su ih njihovi
dosadašnji vlasnici napustili ili izgubili te sve izgubljene i napuštene životinje potječu od napuštenih vlasničkih životinja. Upravo je to bilo na umu zastupnicima Hrvatskog sabora kao predlagačima amandmana koji je usvojen i uključen u Zakon kroz čl. 62. st. 6., a u obrazloženju kojega je detaljno pojašnjeno da se takva odredba Zakona odnosi upravo na kućne ljubimce, odnosno skrbničke (vlasničke) pse i mačke. Iz tog razloga, odredba o mogućnosti propisivanja trajne sterilizacije svrstana je u dio Zakona pod nazivom ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, što je logično s obzirom na to da je cilj ove odredbe smanjenje broja napuštenih i izgubljenih životinja.
Iz svega proizlazi da se nesporno može zaključiti da je cilj predlagača i donositelja Zakona bio da se navedeni članak Zakona odnosi na kućne ljubimce, odnosno skrbničke (vlasničke) životinje. Cilj
navedenog članka nedvojbeno je propisivanjem obavezne trajne sterilizacije zaustaviti priljev novih napuštenih životinja i na taj način pomoći JLS-ovima koji su dužni brinuti o ovoj problematici.
Također, JLS-ovi navode da su dobili naputak da za propisivanje obvezne trajne sterilizacije moraju dobiti suglasnost Koordinacijske radne skupine, što nije točno jer Zakon ne propisuje uvjete koje bi gradovi i općine trebali zadovoljiti prije propisivanja obavezne trajne sterilizacije. Koordinacijska radna skupina iz čl. 70. Zakona savjetodavno je županijsko tijelo čije zadaće obuhvaćaju: praćenje, poticanje, razvoj, predlaganje i unaprjeđenje zaštite životinja. Odluka o propisivanju trajne sterilizacije prepuštena je gradovima i općinama, a ne županijama, a županijska razina vlasti nije nadređena JLSovima. Stoga koordinacijske radne skupine za zaštitu životinja ne mogu davati suglasnost za propisivanje obvezne trajne sterilizacije gradovima i općinama.Dosad je više od 150 gradova i općina, uključujući grad Zagreb, propisalo obaveznu trajnu sterilizaciju pasa i mačaka, uz evidentirane izuzetke za koje se takva odredba ne odnosi. Te lokalne zajednice već imaju konkretne pozitivne rezultate zbog propisivanje te odredbe. Netočna i kontradiktorna tumačenja Zakona koja dobivaju ugrožavaju njihov rad na sprječavanju problema napuštenih životinja, umjesto da potaknu ostale JLS-ove da slijede njihov primjer i dobiju iste mjerljive rezultate.
Zbog toga je važno da Ministarstvo uputi JLS-ovima jasno tumačenje čl. 62. st. 6. iz kojega jasno
proizlazi da ne samo da je propisivanje obavezne trajne sterilizacije od strane gradova i općina
potpuno u skladu sa Zakonom nego je logično i poželjno s obzirom na to da se upravo gradskim i
općinskim odlukama propisuju uvjeti i načini držanja kućnih ljubimaca. Umjesto zbunjivanja JLS-ova netočnim tumačenjima Zakona i sprečavanja da propišu obaveznu trajnu sterilizaciju ako to žele, važno je da Ministarstvo razjasni situaciju i potakne JLS-ove na daljnju provedbu Zakona, kao i da ispravnim tumačenjima i uputama JLS-ovima obrani Zakon koji je predložilo i spriječi daljnje opstrukcije njegove provedbe kako bi se postigao krajnji cilj Zakona, a to je manje napuštenih i izgubljenih životinja.
Više od 50 udruga za zaštitu životinja u RH na terenu grca pod teretom napuštenih životinja
obavljajući posao na koji Zakon obavezuje JLS-ove. Stoga Vas, uime tih iscrpljenih i preopterećenih udruga i pojedinaca, kao i lokalnih i regionalnih zajednica, molimo da Ministarstvo, kao predlagač Zakona, pomogne tumačenjem i zaštitom odredbe čl. 62. st. 6. Zakona kako bi gradovi i općine mogli nesmetano propisivati obaveznu trajnu sterilizaciju i kako bi mogli iskoristiti sve ponuđene im zakonske alate za sprječavanje uzroka problema, što je u izravnom interesu Ministarstva. Navedeno je za Ministarstvo vrlo jednostavno s obzirom na to da o primjeni članka 62. st. 6. odlučuje svaka lokalna zajednica, neovisno o regionalnim zajednicama i neovisno o Ministarstvu.
S poštovanjem,
Ivana Lunka, mag.iur.
U Zagrebu 20. svibnja 2019.
