Mit o 'zdravoj ribi'
Proširimo vidike!
I iako su prednosti konzumiranja ribe uvjerljive kod visoko rizičnih skupina (visok unos zasićenih masti, nizak unos svježeg voća i povrća), s druge strane ne daju toliko zapanjujuće rezultate kod skupina ljudi koje ne unašaju zasićene masti više od preporuka, te koje unašaju poželjne količine svih polinezasićenih masnih kiselina (Marckmann, Gronbaeck; 1999.). Isto tako, konzumiranje ribe samo jednom do tri puta mjesečno već je dalo maksimalan protektivni učinak od 43% smanjenja rizika pojave srčanog udara u muškaraca, objavljeno je s Harvarda od strane stručnog tima dr. Ka He.
Krenimo još malo dalje: Nekoliko istraživanja u Finskoj (Pietinen et al.; 1997. i Salonen et al. 1995.) pokazalo je i do 100% veću učestalost pojave akutnog infarkta miokarda kod Finaca koji su konzumirali više od 30 g ribe dnevno, u usporedbi s onima koji su je jeli manje i rjeđe. Smrtnost je rasla za 0,3% za svaki gram konzumirane ribe na dan! U čemu je sad problem? Osim što se naša zelena polja zagađuju pesticidima i inim zagađivačima, niti oceani nisu pošteđeni štetnih spojeva. Brodovi, otpadne vode, zagađene kiše i rijeke... sve to utječe na nepoželjne koncentracije teških metala, pesticida i drugih kontaminanata u ribi, a napose u školjkama. Ranije spomenuto istraživanje u Finskoj zaista je pokazalo kako su ljudi iz pokusnih skupina imali ozbiljno povišene koncentracije otrovnih živinih spojeva u kosi i urinu, što je potpuno blokiralo povoljno djelovanje omega-3 masnih kiselina iz iste ribe. Nadalje, trudnice koje su konzumirale kontamiranu ribu imale su djecu kojima je krvni tlak u 7. godini bio povećan za 13 mm žive (Sorensen et al. 1999.).
'Najzagađenija hrana na policama supermarketa'
Taj epitet u Velikoj Britaniji zaslužio je losos uzgajan uz škotsku obalu, te je na testiranju vladinog 'Odbora za toksičnost spojeva u hrani' prošle godine bio jedini uzorak hrane koji je uvijek sadržavao zabrinjavajuće količine tri toksična pesticida: DDT-a, dieldrina i heksaklorbenzena. Da li je riba iz Jadranskog mora čišća? Prema rezultatima mjerenja količine žive, arsena, olova i kadmija u ribi, rakovima i školjkašima iz našeg mora, utvrđena je znatna zagađenost, napose školjkaša (dagnji), iako su sve vrijednosti osim za arsen bile ispod granično dopuštenih. No što to znači ako znamo da postoji efekt dugoročne akumulacije teških metala u tijelu čovjeka, ako znamo koliko je to fatalno za fetus i ako znamo da stvari po pitanju očuvanja okoliša teško da kreću na bolje? Školjkaši se ne nazivaju 'čistačima mora' od milja, već zaista nose ogroman rizik po naše zdravlje, pogotovu po zdravlje djece i osoba sa iole smanjenim funkcijama jetre.
Nekoliko tisuća ljudi umire svake godine od posljedica trovanja ribom i školjkašima, pa je čak i Hrvatska imala zamalo fatalan ishod trovanja mladih žena tunom u jednom zagrebačkom restoranu. Svjetska zdravstvena organizacija otišla je toliko daleko da trudnicama i djeci preporuča apstinenciju od tunjevine i skuše, jer te ribe imaju znatno veće koncentracije živinih spojeva koji dokazano oštećuju živčani sustav ploda i male djece, pa čak i moždane funkcije pamćenja u odraslih.
Izumiru li vrste?
No nisu samo društva za zaštitu potrošača ta koja se hvataju za glavu. 'Društvo za zaštitu mora' (The Marine Conservation Society) iznijelo je zastrašujuće podatke o brojkama riba, te je hitno sastavilo listu 20 najugroženijih morskih vrsta koje bi trebalo izbjegavati na tanjurima diljem svijeta. Među prvima na listi su atlantski bakalar, losos, morski pas, oslić, brancin, morska pastrva i tuna.
1991. godine Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (Food and Agriculture Organisation) zadovoljno je ustvrdila kako će izlov ribe iz svjetskih mora nastaviti rasti. Danas priznaju da je 70% svjetske ribe izlovljeno i da je 60% komercijalnih vrsta dotjerano do ruba održivosti. Stanje u svjetskoj proizvodnji ribe slično je onome u industrijaliziranoj poljoprivredi. To se događa kada tradicionalne tehnike i dokazane metode zamijeni visoko mehanizirana proizvodnja koja je gotovo svaki kutak oceana uzela pod kontrolu multinacionalnih kompanija koje su održive metode ribarenja bacile u zaborav, a za svoje nekontrolirane metode izlova ne odgovaraju apsolutno nikome.
Zahvaljujući takvima, bakalar će zamalo postojati samo u enciklopedijama, a zbog tune u konzervi i dalje će stradavati delfini i kitovi, te se crvenjeti naša obala. Svjetska ribarska industrija procjenjuje se na preko 120 milijardi dolara, a ribarska flota Europske unije veća je za 40% nego što bi smjela biti (od 1970. do 1991. narasla je za 153%). Prema izvješću World Wildlife Fund-a, EU je prekoračila dozlovljen izlov određenih vrsta, no oni i dalje ilegalno love, te odbijaju zaštititi riblji mlađ i ostale neciljane vrste koje završavaju u mrežama.
Vegetarijanci su OK
Vratimo se kemiji hrane. Dugolančane esencijalne omega-3 masne kiseline su one koje moramo unijeti prehranom, a to su imenom eikosapentaenska i dokozaheksaenska masna kiselina, ili kraće EPA i DHA. Srećom, u organizmu postoji mehanizam konverzije srednje dugih masnih kiselina u EPA i DHA, a to se prije svega čini iz alfa-linolenske masne kiseline, koja također spada u skupinu omega-3. Tu masnu kiselinu u obilju sadržavaju neka biljna ulja kao što su laneno, sojino, repičino, ulje pšeničnih klica, te orasi i lanene sjemnke. Istraživanje dr. Djoussea iz 2001. godine pokazalo je redukciju pojave bolesti srca i krvnih žila za 40% kod skupine koja je konzumirala veće količine alfa-linolenske kiseline. Ovom istraživanju prethodilo je ono dr. De Lorgerila iz 1999. godine, gdje je pak smrtnost od srčanog udara bila umanjena za 65%! Pokusom se unosilo 0,55% ukupnih kalorija kroz alfa-linolensku kiselinu za koju se kasnije analizom masnih kiselina u plazmi zasigurno utvrdilo da upravo ona pozitivno utječe na dobivene izlazne rezultate.
I iako znanstveni pokusi pokazuju kako je konverzila alfa-linolenske kiseline u EPA i DHA spora i nepotpuna (tek 10% ALNA-e se konvergira), i premda su razine dugolančanih masnih kiselina u plazmi vegetarijanaca niže, čini se da su potrebe vegetarijanaca zadovoljene, a moguće djelovanje deficita istih na zdravlje nije otkriveno. Smjernice za vegetarijance bile bi sljedeće:
- U prehranu uključiti dobar izvor alfa-linolenske masne kiseline, što znači laneno ulje (čuvati ga u hladnjaku), mljevene lanene sjemenke (čuvati u hladnjaku), orasi, repičino i sojino ulje, morske alge (posebno nori)
- Smanjiti unos masti i ulja koja su bogata na omega-6 masnim kiselinama, kako biste održali pravilan omjer omega-3:omega-6; omega-6 masne kiseline najviše sadrži kukuruzno i suncokretovo ulje; umjesto njih obilno koristite maslinovo ulje
- Smanjiti unos zasićenih masti i trans-masti, kojih najviše sadrže životinjski proizvodi, te margarini i visoko procesirana polugotova i gotova hrana
- Stručnjaci skloni vegetarijanstvu tvrde (a pokusi dokazuju) da konzumiranje biljnih izvora alfa-linolenske masne kiseline nije ništa manje protektivno po čovjekovo zdravlje od konzumacije ribe i ribljeg ulja, a u svakom slučaju podupire očuvanje prirodnih resursa ribe i smanjuje rizike trovanja pesticidima i teškim metalima.
dipl. inž. Željka Lukešić
![riblje glave [ 27.08 Kb ]](/data/image_2_146.jpg "riblje glave [ 27.08 Kb ]")
![masovan izlov 2 [ 61.17 Kb ]](/data/image_3_149.jpg "masovan izlov 2 [ 61.17 Kb ]")
![Mrtve ribe [ 25.88 Kb ]](/data/image_2_890.jpg "Mrtve ribe [ 25.88 Kb ]")
