05.11.18. Ilegalni uzgoj činčila radi krzna
Ministarstvo poljoprivrede
Kabinet Ministra
n. r. g. Tomislav Toušić, ministar i potpredsjednik vlade RH
Ulica grada Vukovara 68
10 000 Zagreb
Ministarstvo poljoprivrede
Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane
n. r. g. dr. vet. med. Damir Tuđan, pomoćnik ministra
Planinska 2a
10 000 Zagreb
Poštovani,
pišemo Vam kako bismo upozorili na kršenje članka 5., stavka 2., točke 21. Zakona o zaštiti životinja u kojemu se navodi da je zabranjeno „uzgajati životinje u svrhu proizvodnje krzna” (NN 102/2017).
Kršenje Zakona javno priznaje uzgajivač činčila Bruno Ivančan u tekstu „Uzgajali činčile, nojeve, smilje: Uložili su milijune i sve izgubili”, objavljenom 3. 11. 2018. na https://www.24sata.hr/news/uzgajali-cincile-nojeve-smilje-ulozili-su-milijune-i-sve-izgubili-598072. U tekstu se navodi da je od više od 2000 uzgajivača u Hrvatskoj nakon 1. siječnja 2017., otkako je zabranjen uzgoj životinja u svrhu proizvodnje krzna, preostalo sedam farmi „koje zakon tretira kao uzgajivače kućnih ljubimaca”. No Bruno Ivančan ne krije da je i nakon stupanja zabrane uzgoja na snagu nastavio uzgajati činčile u istu svrhu, radi proizvodnje krzna: „Opstao sam zahvaljujući kupcu u Mađarskoj, no moram istaknuti kako smo mi u Hrvatskoj u lošijoj situaciji od europske konkurencije. Činčile moramo izvoziti žive pa je time otkupna cijena puno manja nego što je to cijena naših konkurenata.”
Govoreći o uzgoju činčila u Hrvatskoj, Ivančan ne skriva da činčile „moramo izvoziti žive”, što je neporeciv dokaz da ih ne uzgaja za rasplod u svrhu prodaje za kućne ljubimce, već radi proizvodnje krzna.
Da Ivančan krši Zakon potvrđuje i informacija koja je već odranije poznata Ministarstvu poljoprivrede, s obzirom na to da je Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane poslala Mađarskoj upit o izvozu činčila iz Hrvatske u Mađarsku kako bi se putem sustava TRACES odredilo koliko pošiljka činčila je došlo u Mađarsku iz Hrvatske i gdje su završile. Odgovor nedvosmisleno potvrđuje da se činčile Brune Ivančana izvoze u mađarsku tvrtku Wanger na čijim se internetskim stranicama http://wanger.hu/en/ jasno vidi da koriste činčile za proizvodnju krzna i da se uvezene činčile u Mađarskoj ubijaju radi krzna:
• Traceability is ensured. On the cages there are barcodes which accompanies the fur as well. The company keeps a computerised traceability system according to the barcodes.
• The company Pannonchin is the acquirer who transfers the live animals to the company Wagner Csincsillatenyésztési Rendszer Kft.. The latter company undertakes the slaughter and the fur production process.
• The imported animals are slaughtered after 6 weeks holding, depending on the quality of the fur.
Više informacija o prepisci koja dokazuje da Bruno Ivančan uzgaja činčile u svrhu proizvodnje krzna nalazi se u dokumentu u privitku.
Podsjećamo da je zabrana uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna donesena Zakonom o zaštiti životinja još 2006. godine, a stupila je na snagu 1. 1. 2017., nakon 10 godina prijelaznog razdoblja. Nakon stupanja odredbe na snagu, uzgajivač činčila Bruno Ivančan nastavio je i dalje uzgajati činčile u svrhu proizvodnje krzna, a njegova tvrtka je zastupnik u Hrvatskoj mađarske tvrtke Wanger koja je i prije zakonske zabrane i sada, nakon zabrane, otkupljivala i otkupljuje od Brune Ivančana činčile za proizvodnju krzna. Ivančan, koji je svoju tvrtku nakon zakonske zabrane preregistrirao u uzgoj činčila za rasplod, izvozi činčile u istoj količini i u istu mađarsku tvrtku u koju je slao i prije stupanja zabrane na snagu. Ta činjenica ukazuje da i dalje izvozi činčile u svrhu proizvodnje krzna, s obzirom na to da je to djelatnost mađarske tvrtke.
Velika većina uzgajivača odustala je u potpunosti od uzgoja činčila još tijekom desetogodišnjeg prijelaznog razdoblja jer nisu htjeli čekati da zabrana stupi na snagu. Ostali su prestali s uzgojem neposredno nakon stupanja na snagu zabrane uzgoja, rasprodali kaveze i prodali ili udomili preostale činčile. Nepravedno je prema ostalim bivšim uzgajivačima činčila i vrlo sramotno da za Brunu Ivančana zakonska zabrana ne vrijedi ni nakon 10 godina prijelaznog razdoblja ni nakon uskoro pune dvije godine od stupanja na snagu zabrane uzgoja činčila radi krzna. Nastavljanjem uzgoja činčila u svrhu proizvodnje krzna on se drsko izruguje Ministru, Ministarstvu poljoprivrede, saborskim zastupnicima i građanima, od kojih je više od 73 posto poduprlo zakonsku zabranu uzgoja životinja radi krzna.
Treba razjasniti da uzgoj činčila za rasplod znači uzgoj činčila radi krzna. Naime, uzgoj činčila za rasplod nije neka posebna kategorija uzgoja, već se činčile uzgajaju za rasplod ili u svrhu proizvodnje krzna ili u svrhu prodaje za kućne ljubimce. Jasno je da je u ovom slučaju rasplod sastavni dio uzgoja životinja za krzno i da uzgoj za rasplod ne otklanja svrhu uzgoja, a to je u ovom slučaju uzgoj u svrhu proizvodnje krzna. Iako se činčile mogu uzgajati i za rasplod za kućne ljubimce, i u Upravi za veterinarstvo i sigurnost hrane potvrdili su nam da ni u Hrvatskoj ni u europskim državama ne postoji velika potražnja za činčilama kao kućnim ljubimcima i da se sav uzgoj i sav rasplod obavljaju radi proizvodnje krzna. Sve navedeno nedvosmisleno ukazuje da Bruno Ivančan otvoreno krši Zakon o zaštiti životinja jer i dalje uzgaja činčile radi krzna.
Logično je da ako postoji zakonska zabrana uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna, tada je prodaja činčila tvrtki u drugoj državi (koja te činčile ubija za krzno) kršenje Zakona u Hrvatskoj. Smatramo da, bez obzira kako proizvođač registrirao svoju tvrtku, ako je rezultat njegova uzgoja ubijanje životinja za krzno, prekršen je zakon države u kojoj se zabranjuje takav uzgoj. Logično nam je i da, prema hrvatskim zakonima, ne prestaje pravna odgovornost uzgajivača za činčile u trenutku prodaje u državu gdje nisu zabranjeni ni uzgoj ni prodaja radi krzna.
Napominjemo da u drugim državama koje su donijele zabranu uzgoja životinja radi krzna, kao što su Velika Britanija, Austrija, Slovenija, Makedonija, Češka, Nizozemska i druge, takvih problema nije bilo jer tamo gdje je uzgoj zabranjen, onda je zaista zabranjen i u praksi, a ne samo na papiru.
Sve navedeno potkrepljujemo i mišljenjima pravnih stručnjaka o tumačenju članka 5., stavka 2., točke 21. Zakona o zaštiti životinja (u privitku).
Na temelju svega navedenoga, tražimo žurno djelovanje Ministarstva poljoprivrede, zabranu Bruni Ivančanu daljnjeg uzgoja činčila i, sukladno odredbama Zakona o zaštiti životinja, sankcioniranje njegova nezakonitog rada, na temelju čega je stjecao profit.
Javnost koja je u golemome broju podržala zabranu uzgoja životinja za krzno vrlo će glasno osuditi ove manipulacije i prevare od strane uzgajivača, kao i vašu pasivnost ako Ministarstvo dopusti daljnje izigravanje Zakona i ako ne stane u obranu zakonske odredbe koju je samo donijelo.
U očekivanju Vašeg žurnog postupanja, ostajemo na raspolaganju za sve dodatne informacije i molimo Vas za odgovor u zakonski propisanom roku.
S poštovanjem,
Ivana Lunka, mag.iur.
U prilogu:
- mišljenje izv. prof. dr. sc. Borisa Bakote s Pravnog fakulteta u Osijeku
- mišljenje mag. iuris Maide Šabete, pravne savjetnica za okoliš i dobrobit životinja
- mišljenje odvjetnice Slađane Panić Šilješ
- mišljenje odvjetnice Paule Kiš
Zagreb, 4. studenoga 2018.
