Kokošja priroda
Kokoši su znatiželjne i fascinantne životinje koje su inteligentne poput sisavaca kao što su mačke, psi, pa čak i neki primati. Vrlo su društvene i vole provoditi dane zajedno, čeprkajući po tlu u potrazi za hranom, kupajući se u prašini, odmarajući na granama i uživajući na suncu. Svaka kokoš ima jedinstvenu osobnost – neke su odvažne i znatiželjne istraživačice, dok su druge sramežljivije i povučenije. Istraživanja su pokazala da kokoši mogu prepoznati više od 100 različitih lica, uključujući ljude, te da pamte interakcije i uče iz njih.
Kokoši također pokazuju složene kognitivne sposobnosti – mogu donositi odluke temeljene na prethodnim iskustvima, razumiju uzročno-posljedične odnose i čak imaju osnovno razumijevanje brojeva. Istraživanje sa Sveučilišta u Padovi pokazalo je da kokoši mogu brojati i razlikovati veće i manje količine, što se smatralo sposobnošću rezerviranom za primate. Također pokazuju empatiju – majke kokoši komuniciraju sa svojim pilićima dok su oni još u jajetu, a nakon izlijeganja prilagođavaju ponašanje kako bi ih zaštitile i umirile.
U prirodnim uvjetima, kokoši mogu živjeti i do 10 godina, no one koje se uzgajaju za industrijske svrhe rijetko dožive više od nekoliko tjedana ili godina, ovisno o tome jesu li uzgojene za meso ili jaja. U divljini ili utočištima, kokoši razvijaju snažne društvene veze i imaju strogu hijerarhiju poznatu kao „poredak kljucanja“, unutar koje svaka ptica zna svoje mjesto u društvenoj strukturi. Njihova komunikacija je vrlo razvijena – koriste više od 30 različitih glasovnih signala za upozoravanje na opasnost, pronalaženje hrane i izražavanje emocija.
Ove nevjerojatne životinje nisu samo inteligentne, već i osjetljive, emocionalne i iznimno povezane sa svojim zajednicama. Nažalost, većina kokoši danas nikada ne dobije priliku iskusiti prirodan život u kojem bi mogle izražavati svoje instinkte i osjećaje.
Uzgoj kokoši i pilića
Kokoši uzgajane na industrijskim farmama nikada nemaju priliku raditi išta što je za njih prirodno ili važno. Pilići na takvim farmama nikada neće imati kontakt sa svojim roditeljima, a kamoli biti odgajani od strane majke. Ove kokoši uskraćene su za priliku da se okupaju u prašini, osjete toplinu sunca na leđima, udišu svjež zrak, odmaraju na granama i grade gnijezda.
Kokoši koje se uzgajaju za meso, koje peradarska industrija naziva „brojlerima“, cijeli život provode u prenatrpanim i prljavim halama s desecima tisuća drugih ptica. Zbog ekstremne prenapučenosti i zatvorenog prostora često dolazi do izbijanja bolesti. Uzgojene su i tretirane hormonima kako bi nenormalno brzo narasle, do te mjere da njihovi organi i noge ne mogu podnijeti toliku masu. Posljedica toga su česti srčani udari, zatajenja organa i teške deformacije nogu. Mnoge kokoši postanu nepokretne pod vlastitom težinom i umiru jer ne mogu doći do vode. Kada navrše samo 6 ili 7 tjedana, nasilno se trpaju u kaveze i prevoze u klaonicu.
Ptice koje se iskorištavaju zbog jaja, poznate kao „nesilice“, drže se nagurane u skučenim žičanim kavezima gdje nemaju ni dovoljno prostora da rašire krila. Zbog prenatrpanosti, ove inače čiste životinje prisiljene su obavljati nuždu jedna po drugoj. Da bi se spriječilo ranjavanje uzrokovano frustracijom zbog neprirodnog zatočeništva, kokošima se režu osjetljivi kljunovi, često bez anestezije. Kada im tijela postanu iscrpljena i proizvodnja jaja opadne, šalju se u klaonicu, gdje ih se najčešće koristi za proizvodnju pileće juhe ili hrane za mačke i pse, jer im je meso previše modro i oštećeno da bi imalo drugu komercijalnu upotrebu.
Budući da muški pilići u industriji nesilica ne mogu nositi jaja i nisu uzgojeni tako da proizvode dovoljno mesa za mesnu industriju, oni se masovno ubijaju. Svake godine 200 milijuna ovih mladih ptica biva samljeveno živo ili ugušeno u plastičnim vrećama.
Kokoši se nasilno ubacuju u male sanduke i transportiraju do klaonica, izložene ekstremnim vremenskim uvjetima. Stotine milijuna njih zadobije slomljena krila i noge zbog grubog postupanja, a milijuni umru od stresa tijekom putovanja.
U klaonici im se noge prisilno pričvršćuju za metalne držače, grla im se režu, a potom se uranjaju u kipuću vodu kako bi im se skinulo perje. Budući da ptice nisu zaštićene nijednim zakonom o humanom klanju, gotovo sve kokoši još su pri svijesti dok im se reže grlo, a mnoge su doslovno žive skuhane u vrelim spremnicima za uklanjanje perja jer su prethodno promašile oštricu za klanje.
Više pilića se uzgaja i ubija za hranu nego svih ostalih kopnenih životinja zajedno.
Spas za kokoši
Možete pomoći u zaustavljanju ovog okrutnog postupanja. Isprobajte vege izazov, ne kupujte jaja te saznajte kako izbaciti kokoši i druge životinje iz prehrane već danas! Samo veganska prehrana jamči da životinja neće imati kratak život pun muka, koji završava preranom smrću, i osigurava da niti jedan mali muški pilić ne mora umrijeti.
