Osjećajna bića zarobljena u industriji iskorištavanja

Krave su društvene i inteligentne životinje koje u prirodnim uvjetima žive u krdima sa složenim društvenim strukturama. One komuniciraju na različite načine, koristeći glasovne signale, položaje tijela i dodire. U divljini ili slobodnom okruženju, provode dane pasući, istražujući okolinu i njegujući odnose s članovima krda. Također imaju sposobnost pamćenja i donošenja odluka, a poznato je da prepoznaju lica drugih krava i ljudi.

Zanimljive činjenice o kravljem karakteru i sposobnostima

Krave su znatiželjne i radoznale te pokazuju emocionalne reakcije na različite situacije. Kada su sretne, skaču i igraju se, a kada su tužne ili pod stresom, mogu pokazivati znakove depresije. Imaju izvanrednu memoriju, prepoznaju članove svog krda i stvaraju doživotne prijatelje. Znanstvena istraživanja pokazuju da su sposobne rješavati probleme i učiti iz iskustava. Također, njihov njuh je iznimno razvijen – mogu nanjušiti hranu ili opasnost na nekoliko kilometara udaljenosti. Jednako kao i mnoge druge životinje, kao i ljudi, i one razvijaju snažne obiteljske veze.

Kao i ljudi, svaka krava je jedinstvena i posjeduje različite osobine ličnosti. Uobičajene osobine koje se proučavaju kod krava su hrabrost, sklonost istraživanju i društvenost. Neke krave mogu biti sklonije riziku, znatiželjne u istraživanju svoje okoline i vrlo društvene, dok su druge manje hrabre, povučenije i sramežljive.

Opsežna istraživanja pokazala su da krave razumiju uzročno-posljedične odnose. Na primjer, krave mogu kritički razmišljati i rješavati složene probleme kako bi dobile nagradu. Serotonin koji se oslobađa u njihovom mozgu tijekom ovih eksperimenata pokazuje da uživaju u intelektualnim izazovima te će pokazivati znakove uzbuđenja i zadovoljstva kada ih riješe, kao što se to pokazalo i kod pasa.

Krave imaju izvrsnu prostornu memoriju i mogu zapamtiti gdje se nalaze određeni resursi, poput vode i skloništa. Također mogu prepoznati i zapamtiti lica članova svoga krda. Istraživanja su pokazala da se krave oslanjaju jedna na drugu za emocionalnu podršku. Na primjer, manje su pod stresom kada ih ljudi rukuju ako im je omogućeno da budu u fizičkom kontaktu s članovima svog krda ili ih barem mogu vidjeti.

Povezanost krave i teleta

Majke krave razvijaju snažnu emocionalnu povezanost sa svojim teladima odmah nakon rođenja. Tele prepoznaje majčin glas i miris te se oslanja na nju za sigurnost i hranu. Nažalost, u mliječnoj industriji, telad se odvaja od majke unutar nekoliko sati do nekoliko dana nakon rođenja, što uzrokuje enorman stres i patnju za oboje. Majke često danima dozivaju svoje mlade, pokazujući znakove tuge i anksioznosti.

Jedna od čestih reakcija majki, osobito ako su rodile prvi put, su očajni i bijesni pokušaji sprječavanja da im iste ruke koje su oduzele njihovo dijete dodiruju vime i uzimaju mlijeko.

Uobičajeni, međusobno kombinirani, postupci kojima se mlade majke izlažu u tim slučajevima su: batinjanje, savijanje repa prema leđima (što blokira kralježnicu), vezanje lanca ili špage oko tijela i stezanje istog uvijanjem, napinjanje brnjice na nosu i sl. Osobito popularna, ‘sofisticrana’ metoda je primjena tzv. ‘ritulje’, metalne naprave koja se zakvači za slabinu i leđa i koja zbog neugode i bola koju izaziva onemogućava majku da pruža dalji otpor.

Život mliječnih krava

”Mliječna krava’ je najveći primjer premorene i iskorištene majke. Ona najteže radi od svih farmskih životinja što se može i znanstveno prikazati. Njen rad jednak je džogingu od šest do osam sati dnevno. To je luđački tempo.’ – Profesor John Webster, Odjel za uzgoj životinja, Sveučilište u Bristolu

‘Patnja kroz koju prolaze ove životinje postala je toliko ekstremna da je konzumiranje
hrane od njih zapravo nesvjesno konzumiranje stravične bijede njihovih života… Mi probavljamo užas za doručak, ručak i večeru.’ – John Robbins, Diet for a New America

U ovom trenutku, u svijetu koji smo oblikovali našom rukom, oko 270 milijuna krava u mliječnoj industriji neumorno radi da bi zadovoljilo naš golem apetit za mlijekom i mliječnim proizvodima. Do kraja godine, umorne majke, proizvest će oko 500 milijuna tona mlijeka, hrane koju njihova tijela stvaraju za njihovu djecu. Prema podacima iz 2022. godine, globalna proizvodnja mlijeka iznosila je približno 930 milijuna tona. Najveći dio te proizvodnje odnosi se na kravlje mlijeko, dok manji udio čine mlijeko drugih životinja poput bivola, koza, ovaca i deva.

Po narudžbi velikih proizvođača u mljekarskoj industriji, marketinške tvrtke već desetljećima u svojim skupim kampanjama promiču ideju da mliječne proizvode isporučuju ‘zdrave’ i ‘sretne’ kravice. Slike blistavo-zelenih pašnjaka, sa zadovoljnim kravicama, u pratnji spokojnih telića, obilježje su skoro svake reklamne kampanje.

Simpatične animacije veselih krava stvaraju auru nevinosti oko mliječne industrije i njenih proizvoda radi čega je potrošačka javnost razvila asocijaciju mliječnih proizvoda s pozitivnim osjećajima prema djeci i obitelji.

Krave koje se koriste za proizvodnju mlijeka prolaze kroz stalne cikluse umjetne oplodnje kako bi davale mlijeko za ljudsku konzumaciju. Njihovi životi su ispunjeni iscrpljujućim muženjem i fizičkim naprezanjem. Prosječan životni vijek krave u prirodnim uvjetima može biti 20 do 25 godina, ali u industriji mlijeka rijetko dožive više od pet godina, jer ih se nakon smanjenja proizvodnje mlijeka šalje na klanje.

Pod utjecajem brojnih istraga koje su razotkrile sliku mliječne industrije, osobito nakon dugotrajnih kampanja koje su provodile mnoge organizacije za dobrobit životinja u Europi i SAD-u, kod jednog dijela ‘savjesnih’ kupaca i proizvođača dolazi do orijentacije prema alternativi industrijskoj proizvodnji koja se opisuje nazivima ‘slobodni’ ,’eko uzgoj’ ili ‘organska proizvodnja’.

Bez obzira na način, industrijski ili “free-range“, svi oblici proizvodnje mlijeka zahtijevaju da krava zatrudni te da rodi tele svake godine koje joj ga se oduzme nakon par sati ili dana. Osiguravanje trudnoće kod svake krave, svake godine, postiže se postupkom umjetnog osjemenjivanja.

Proces osjemenjivanja podrazumijeva nasilno guranje ruke duboko u rektum u namjeri pozicioniranja maternice te guranja instrumenta u vaginu s ciljem umetanja sjemena. Rasplodni bikovi koji se koriste kao živi strojevi za proizvodnju sjemena uglavnom žive zatvoreni u svojim nastambama iz kojih rijetko izlaze. Tipičan postupak uzimanja sjemena insceniranje je ‘lažnog’ spolnog čina. Zbog činjenice da mišićna i koštana struktura ženki ne bi podnijela stres uzastopnog penjanja bika na nju, u toj praksi forsiranog silovanja na mjesto ženki postavljaju se kastrirani mužjaci.

Život teladi

Polovina potomstva majki krava dolazi na svijet kao muška telad. Budući da nisu u stanju proizvoditi mlijeko, mliječna industrija nema od njih nikakvu korist. Premda nisu isplativi za ‘proizvodnju’ junećeg i goveđeg mesa, kao braća i sestre iz genetski uzgojenih ‘mesnih pasmina’, svi maleni dječaci (i njihove sestrice koje predstavljaju višak za mliječnu industriju) dobivaju svoju priliku za služenje čovjeku – u proizvodnji telećega mesa.

Muški telići, kao i jedan dio njihovih sestrica koje predstavljaju višak, odvajaju se od majki odmah nakon rođenja. Kolostrum, koji moraju popiti unutar 4-6 sati nakon porođaja, uglavnom se muze iz majki te im se daje pomoću pomagala (bočica i sl.).

Odvajanje teleta od majke predstavlja izuzetan stres za ove emotivne životinje i popraćeno je međusobnim tužnim i uplašenim dozivanjem. U mnogim slučajevima majke krave pokazuju izražene simptome tjeskobe i žalovanja nakon razdvajanja od svog djeteta danima ili tjednima nakon razdvajanja što se očituje kroz depresiju, apatiju i neuzimenje hrane.

Čak i na malim obiteljskim gospodarstvima uobičajena i česta praksa jest da se teletu i majci potpuno onemogući kontakt. Kao razlog za ovakvo postupanje navodi se ‘zdravstveni’ argument zaštite teleta od infekcija i zaraze. Također, preporučena je i praksa da se teletu nikad ne dozvoli da siše majku. Kao argument, pored zdravstvenog, navodi se ‘opterećivanje vimena’ te onemogućavanje da tele razvije naviku sisanja.

Ta telad se drži u skučenim kavezima, lišena mogućnosti kretanja i socijalizacije, kako bi im meso ostalo mekano. Kao dodatak traumi odvajanja od majke po rođenju, svi muški telići se kastriraju, također u nastojanju da se ‘proizvede’ što mekše meso. Pravilnik o ‘eko uzgoju’ u našoj zemlji također dozvoljava mogućnost fizičke kastracije ‘ako se na taj način pridonosi kakvoći proizvoda’ te ‘ako je to dio tradicionalne proizvodne prakse’. Njihova prehrana je često oskudna kako bi se postigla specifična konzistencija mesa, a nakon samo nekoliko mjeseci bivaju zaklana.

Uobičajen način proizvodnje telećega mesa izvan zemalja EU je zatvaranje telića u uske sanduke u kojima im je potpuno onemogućeno kretanje, te ishrana zamjenskom hranom bez željeza zbog ciljanog izazivanja anemije. Navedeni postupak provodi se u cilju dobivanja potpuno mekog i blijedog mesa koje je uvijek bilo izuzetno traženo na tržištu.

Nakon tri do četiri mjeseca, dobi kada su još bebe, većina telića rođenih od majki iz mliječne proizvodnje odvodi se na klanje. Kao proizvod tog novog pristupa na tržištu pojavljuje se izuzetno reklamirano ‘bijelo’ teleće meso. Preostali mališani ulaze u proces tovljenja u cilju postizanja još veće mase. Unutar navedenog postupka primjenjuje se grupno držanje. Njihov život završava nakon 12 mjeseci (u postupku proizvodnje tzv. baby beef junećega mesa) ili nakon 20 mjeseci (klasičan način). A na farmama, umorne majke i dalje odrađuju svoje smjene.

Uvjeti uzgoja i transporta

Krave u intenzivnom uzgoju često su smještene u prenatrpanim, nehigijenskim uvjetima. U industriji mesa i mlijeka podvrgnute su različitim nehumanim praksama, uključujući uklanjanje rogova bez anestezije, rezanje repova i bolne postupke umjetne oplodnje.

Genetskom manipulacijom čovječanstvo je uspjelo pretvoriti majke krave u žive mliječne strojeve. Za razliku od nekadašnje prirodne osobine da njihova tijela stvaraju onoliko mlijeka koliko treba njihovom djetetu, današnje krave proizvode od 30 do 60 litara mlijeka dnevno – deset puta više nego što bi tele moglo popiti.

Njihovo vime može biti toliko teško da izaziva deformacije nogu i hromost koja je zastupljena u izuzetno viskom postotku u cijeloj populaciji. Osobita posljedica manipuliranog uzgoja s ciljem što veće proizvodnje mlijeka jest vrlo visoka stopa kroničnog mastitisa – izuzetno bolne upale vimena, kao i osteoporoze kao posljedice potpunog iscrpljivanja kalcija iz vlastitih kostiju tijekom hiperprodukcije mlijeka.

Kada se smanji njihova sposobnost proizvodnje mlijeka, većina majki krava, bez obzira na sutpanj i oblik proizvodnje u kojoj su iskorištavane, šalje se na aukcijske prodaje na stočnim sajmovima. Aukcije su posljednja postaja prije ulaska u klaonicu. Prije par godina, većina njih je kao male uplašene cure dovedena na ista mjesta i izložena na prodaju. Na istim mjestima, kroz sve ove bijedne godine, i njihova oteta djeca bila su izlagana prije klanja.

Transport do klaonica još je jedan strašan aspekt njihovog života. Krave su često prisiljene provoditi sate ili čak dane u pretrpanim kamionima, bez hrane i vode, izložene ekstremnim vremenskim uvjetima. Mnoge od njih ugibaju tijekom transporta zbog iscrpljenosti i dehidracije.

Nemoćne i iscrpljene, u pretrpanim kamionima punim fekalija, u uvjetima gladi i žeđi, gaženja, smrzavanja ili kolapsa zbog vrućine, umorne majke putuju posljednji put. Bolesne i slomljene, potpuno apatične ili paralizirane od straha, mnoge od njih klonu pri istovaru pred klaonicama. Kao osobit čin ukazivanja počasti za služenje u ljudskoj prehrambenoj industriji, u tim slučajevima primjenjuje se širok spektar mučenja ili se surovo koriste razna mehanička sredstva u nastojanju da se njihova klonula tijela nekako smjeste u traku za klanje.

Kao i majke, i mnoga njihova djeca, uplašena, dezorijentirana i slaba, kolabirala su upravo na tim istim mjestima, pred istim klaonicama.

Klanje

Sam proces klanja je brutalna završnica njihovog života. Iako zakoni nalažu omamljivanje prije klanja, mnoge krave su i dalje pri svijesti dok im se reže vrat. Mnoge od njih u trenutku smrti pokazuju znakove straha i panike, što jasno ukazuje na njihovu svijest o nadolazećoj sudbini.

Prilikom klanja većina krava i telića omamljuje se ispucavanjem metalnog vijka u lubanju, te se pomoću okova podižu za stražnje noge da bi im se prerezala grla dok im srca još uvijek kucaju i ispumpavaju krv. Budući da je postupak omamljivanja zamišljen da osigura kucanje srca i nakon ispucavanja metalnog vijka u lubanju, krave i telad nerijetko se nalaze u svjesnom stanju i nakon što im se razrežu grla.

Kako pomoći kravama?

Svaka osoba koja odluči prijeći na veganstvo doprinosi spašavanju života ovih nevjerojatnih bića. Procjenjuje se da pojedinac koji se odrekne mesa i mliječnih proizvoda tijekom života spasi stotine krava od patnje i prerane smrti. Osim etičkih razloga, veganstvo također pozitivno utječe na okoliš i zdravlje ljudi.

U ime onih koji ne mogu podići glas za sebe, molimo vas da razmislite: i najmanja, pojedinačna, potražnja za mlijekom i mliječnim proizvoda izravno pridonosi dolasku na svijet još većeg broja pojedinaca koji će živote provesti u zatvoru i socijalnoj deprivaciji, koji će trpiti sakačenja, silovanja, poniženje, i koji će na kraju biti nasilno ubijeni.

Ova osjetljiva stvorenja zaslužuju naše poštovanje i našu zaštitu. Odbacivanjem mliječnih i svih drugih životinjskih proizvoda iz vaše prehrane i vi možete odigrati stvarnu i ozbiljnu ulogu u stvaranju boljeg svijeta za sva živa bića na njemu.

Promjenom svojih prehrambenih navika možemo zajedno stvoriti svijet u kojem krave više neće biti robovi industrije, već slobodna bića koja žive u skladu sa svojom prirodom. Svaka odluka za veganstvo korak je prema pravednijem i suosjećajnijem svijetu za sve životinje.