Klimatske promjene predstavljaju jedan od najvećih izazova današnjice, s utjecajem na poljoprivredu, ljudsko zdravlje, ekosustave i opskrbu vodom. Iako mjere poput korištenja energetski učinkovitih vozila i štednih žarulja doprinose smanjenju emisija, prelazak na prehranu temeljenu na biljnim namirnicama može imati još značajniji utjecaj na smanjenje stakleničkih plinova.

Ukratko o brojkama

Za proizvodnju jednog kilograma govedine potrebno je oko 15.500 litara vode. Većina te vode koristi se za uzgoj hrane za životinje.

Proizvodnja životinjskih proizvoda ima velik vodeni otisak: gotovo trećina ukupnog vodenog otiska poljoprivrede povezana je s proizvodnjom mesa, mlijeka i drugih životinjskih proizvoda. Za jednaku količinu kalorija govedina ima oko 20 puta veći vodeni otisak od žitarica i škrobastih namirnica.

Mesna i mliječna industrija pridonose i onečišćenju voda. Gnoj s farmi može dospjeti u podzemne vode, potoke, rijeke i jezera. Dušik i fosfor iz gnoja potiču eutrofikaciju, smanjuju količinu kisika u vodi i mogu izazvati pomor riba i drugih vodenih organizama.

Doprinos uzgoja životinja klimatskim promjenama

Uzgoj životinja zahtijeva velike količine žitarica i vode za ishranu, a procesi poput obrade, transporta i skladištenja mesa troše znatne količine energije. Šume, koje služe kao apsorberi stakleničkih plinova, često se krče radi stvaranja pašnjaka i uzgoja usjeva za ishranu stoke. Osim toga, životinje i njihov stajski gnoj ispuštaju dodatne stakleničke plinove u atmosferu.

Istraživanje objavljeno u znanstvenom časopisu Nature Food 2023. analiziralo je prehrambene podatke 55.504 ljudi te podatke o utjecaju proizvodnje hrane iz 570 analiza životnog ciklusa, koje su obuhvatile više od 38.000 farmi u 119 zemalja. Rezultati su pokazali da je veganska prehrana povezana s približno 75 % manjim emisijama stakleničkih plinova u usporedbi s prehranom osoba koje jedu najmanje 100 grama mesa dnevno.

Razlika je bila slična i kod korištenja zemljišta: veganska prehrana bila je povezana s približno 75 % manjim korištenjem zemljišta nego prehrana s visokim unosom mesa.

Istraživanje je također utvrdilo da je veganska prehrana povezana s približno 73 % manjim rizikom od eutrofikacije, odnosno onečišćenja okoliša viškom hranjivih tvari, u odnosu na prehranu s visokim unosom mesa.

Kad je riječ o bioraznolikosti, pokazatelj potencijalnog utjecaja na bioraznolikost bio je oko 66 % niži kod veganske prehrane nego kod prehrane s visokim unosom mesa.

Istraživanje je pokazalo i opći obrazac: što je veća potrošnja hrane životinjskog podrijetla, to je veći okolišni otisak prehrane. Autori zaključuju da je smanjenje potrošnje životinjskih proizvoda važno za smanjivanje utjecaja prehrambenog sustava na okoliš.

Emisije stakleničkih plinova

Glavni staklenički plinovi uključuju ugljični dioksid (CO₂), metan (CH₄) i dušikov oksid (N₂O), koji zajedno čine većinu uzroka klimatskih promjena.

• Ugljični dioksid: Izgaranjem fosilnih goriva oslobađa se CO₂. Proizvodnja životinjskih proteina zahtijeva znatno više fosilnih goriva u usporedbi s biljnom proizvodnjom, što rezultira većim emisijama CO₂.
• Metan: Preživači poput krava, ovaca i koza tijekom probave proizvode metan. Također, stajski gnoj ispušta metan u atmosferu. Metan je više od 25 puta učinkovitiji od CO₂ u zadržavanju topline u atmosferi.
• Dušikov oksid: N₂O je oko 300 puta snažniji staklenički plin od CO₂. Industrije mesa, jaja i mliječnih proizvoda odgovorne su za značajan dio globalnih emisija N₂O.

Gubitak obradivog zemljišta

Prema izvješću Ujedinjenih naroda, industrijska proizvodnja mesa i mliječnih proizvoda pridonosi degradaciji obradivog zemljišta širom svijeta. Intenzivna poljoprivreda iscrpljuje tlo, smanjuje njegovu plodnost i povećava rizik od erozije. Kako bi se zadovoljila potražnja za hranom za uzgojene životinje, koristi se prekomjerna količina umjetnih gnojiva i pesticida, što dodatno uništava mikroorganizme u tlu i narušava ekosustave.

Stočarstvo sebično proždire čak 80 % ukupnog poljoprivrednog zemljišta. Kada zbrojimo goleme pašnjake i oranice koje su preorane isključivo da bi se na njima uzgajala hrana za utovljenje zatočenih životinja, dolazimo do zastrašujuće spoznaje: površina koja se koristi za stočarstvo velika je kao cijeli američki kontinent.

I dok šume nestaju, a divlje životinje gube svoje domove kako bi se osigurao prostor za profit mesne i mliječne industrije, sustav pokazuje svu svoju neučinkovitost i apsurdnost:

Unatoč tome što stočarstvo okupira astronomske količine planeta, ono u konačnici ljudima osigurava sramotno malen doprinos – samo 17 % svjetskih kalorija i 38 % proteina. Za usporedbu, usjevi namijenjeni izravnoj ljudskoj prehrani zauzimaju tek sitnih 16 % zemljišta.

Sječe šuma

UN-ovo Izvješće o stanju svjetskih šuma (FAO, 2022.) ističe da je krčenje šuma, osobito u Amazoniji, u velikoj mjeri potaknuto širenjem stočarstva i uzgojem soje za prehranu stoke. Oko 80% sječe šuma u amazonskoj regiji povezano je sa stočarstvom. Uništavanje šumskih ekosustava doprinosi smanjenju apsorpcije ugljičnog dioksida, ubrzavajući klimatske promjene i ugrožavajući tisuće biljnih i životinjskih vrsta.

Onečišćenje okoliša

Uzgoj životinja jedan je od glavnih izvora zagađenja tla, zraka i vode. Velike industrijske farme proizvode goleme količine otpada koji sadrži antibiotike, hormone i kemikalije koje završavaju u rijekama i podzemnim vodama. Prema UN-ovom Programu za okoliš (UNEP), intenzivna stočarska proizvodnja glavni je izvor amonijaka, koji doprinosi zakiseljavanju tla i stvaranju štetnih čestica u zraku, uzrokujući zdravstvene probleme kod ljudi.

Gubitak pitke vode

Proizvodnja mesa i mliječnih proizvoda troši enormne količine vode. Prema podacima UN-a, za proizvodnju 1 kilograma govedine potrebno je više od 15.000 litara vode, dok je za kilogram pšenice potrebno samo 1.500 litara. Velike farme iscrpljuju izvore pitke vode i doprinose suši u mnogim dijelovima svijeta. Istovremeno, otpadne vode iz klaonica i farmi zagađuju rijeke i podzemne vode, čineći ih nepitkima i opasnim za ljudsku upotrebu.

Gnojivo

Pretjerana uporaba umjetnih gnojiva u intenzivnoj poljoprivredi, osobito za uzgoj hrane za stoku, dovodi do nakupljanja nitrata u tlu i vodi. Prema UN-ovom Izvješću o globalnim ekološkim problemima, to rezultira eutrofikacijom – prekomjernim rastom algi u jezerima i rijekama, što uzrokuje smanjenje razine kisika i pomor ribe. Zagađenje nitrata također može imati ozbiljne posljedice na ljudsko zdravlje, uključujući povećan rizik od raka i bolesti povezanih s onečišćenom vodom.

Uništavanje mora

Industrijska poljoprivreda i stočarstvo imaju izravan utjecaj na degradaciju morskih ekosustava. Gnojiva i otpad iz farmi ispiru se u rijeke i završavaju u oceanima, uzrokujući mrtve zone – područja s niskom razinom kisika gdje morski organizmi ne mogu preživjeti. Prema UN-ovim podacima, jedna od najvećih mrtvih zona na svijetu nalazi se u Meksičkom zaljevu, a uzrokovana je otpadom iz industrijske poljoprivrede u SAD-u. Osim toga, intenzivan ribolov i uzgoj riba dodatno ugrožavaju morsku bioraznolikost i doprinose smanjenju populacija brojnih vrsta.

Preporuke stručnjaka

Prema podacima Europskog parlamenta, poljoprivreda je odgovorna za oko 10,8% ukupnih emisija stakleničkih plinova u Europskoj uniji. europarl.europa.eu

Studija Sveučilišta Oxford objavljena u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences ističe da konzumacija neprerađenih biljnih namirnica, poput graha i graška, ima najpovoljniji utjecaj na okoliš i zdravlje, dok visoko prerađeni biljni proizvodi mogu imati veći ekološki otisak. thetimes.co.uk

Skrivena cijena mesne industrije

Milijarde osjetilnih bića uzgajaju se, muče i ubijaju u sustavu koji ne samo da uzrokuje njihovu patnju, već doslovno proždire planet. Proizvodnja hrane danas je najveći pokretač gubitka bioraznolikosti u svijetu. Uništavanjem divljine radi širenja stočarstva, ljudi ne uništavaju samo domaće životinje u industrijama, već posredno istrebljuju i preostale divlje vrste koje gube svoj prostor za život.

Prelazak na prehranu temeljenu na biljnim namirnicama predstavlja jednu od najučinkovitijih mjera koje pojedinci mogu poduzeti u borbi protiv klimatskih promjena. Osim smanjenja emisija stakleničkih plinova, takva prehrana doprinosi očuvanju resursa poput vode i zemljišta te smanjenju krčenja šuma.