21.12.04. Predbožićna crna kronika
Zgroženi učestalim i nekažnjenim ubijanjem životinja, Prijatelji životinja apeliraju na hrvatske medije i javnost da se aktivno uključe u lobiranje za promjene u zakonodavstvu i kažnjavanje počinitelja zločina nad životinjama
29. studenoga 2004., Graberje
Trudna kujica koja je u šumi Graberje u zagrebačkoj Kustošiji bila vezana lancem za stablo i ostavljena da umre na hladnoći od gladi i žeđi, a igrom slučaja ju je pronašla novinarka Hrvatskog radija te za nju i psiće, koji bi se uskoro trebali roditi, hitno traži smještaj (podaci poznati u Udruzi), je samo početak ovogodišnje predbožićne crne kronike.
4. prosinca 2004., Zagreb
Već svima dobro znani 'monstrum s Peščenice', Ostoja Babić, nastavlja crnu kroniku, zvjerski umlativši svoju jednogodišnju kujicu mješanku zato što nije lajala na prolaznike već ih je pozdravljala veselo mašući repom. Nakon što ju je sat vremena naizmjence tukao željeznom šipkom, vilama i sjekirom, na poziv susjeda policajac je životinji hicem u glavu prekratio muke.
Protiv zločinca Ostoje Babića policija je podnijela kaznenu prijavu, dok su Prijatelji životinja u četvrtak, 9. prosinca 2004. organizirali prosvjed pred Babićevom kućom, zahtijevajući maksimalnu kaznu po Kaznenom zakonu i Zakonu o dobrobiti životinja te doživotnu zabranu Ostoji Babiću da skrbi o bilo kojoj životinji. Povodom toga pokrenuto je i potpisivanje peticije na info štandovima Udruge kao i na www.prijatelji-zivotinja.hr te je u samo tjedan dana prikupljeno preko 2000 potpisa koje će Udruga predati Državnom odvjetništvu, zahtijevajući u ime revoltiranih građana Republike Hrvatske maksimalnu kaznu za monstruoznog ubojicu.
13. prosinca 2004., Gospić
Smrznuto i okrvavljeno mrtvo mačje tijelo s izbijenim desnim okom pronađeno je na ulazu u kapelicu Svete Marije Magdalene. Cigareta je dogorijevala u ustima nesretne životinje koja nije odavala izgled lutalice, a ne zna se točno je li životinja ubijena razbijenom bočicom ili je njome bila opijana ili su pak pelinkovcem umobolnici skupljali hrabrost dok su orgijali.
17. prosinca 2004., Rijeka
Nakon dvotjednog traganja za šestomjesečnim bijelim labradorom Frodom, vlasnici su ga pronašli mučki ubijenog i skrivenog kamenjem na samo nekoliko minuta hoda od njihove obiteljske kuće na Gornjoj Drenavi. Obdukcijskim je nalazom ustanovljeno da je nepoznati počinitelj pucao u psa iz nepoznatog oružja. Iz hrpice kamenja virile su samo bijele šapice, a susjedi koji su pronašli psa mislili su da je zaklan s obzirom da je Frodo ležao na leđima dok mu je truplo bilo otvoreno od vrata do trbuha. Izlazna je rana taneta u grudnom košu napravila rupu veličine rukometne lopte. Policija je napravila zapisnik, no potraga za počiniteljem je tu i završila.
17. prosinca 2004., otok Rab
Na nenaseljenom dijelu Raba, Punti Sorinju, u petak je pronađeno deset mrtvih supova, među kojima su tri ustrijeljena sačmom. Jedan je sup ranjen te ga pokušavaju spasiti u Eko centru na Cresu. Pretpostavlja se da je supovima na tome mjestu postavljena otrovana hrana te da je zatim na njih pucano.
Sumnja se da su ovaj zločin nad zakonom zaštićenim pticama, kojih u Hrvatskoj ima još samo 200-tinjak, učinila dvojica lovaca iz Lopara na Rabu, koji su se, navodno, javno hvalili tim činom. Na istom je mjestu u kolovozu ove godine ubijen jedan sup, a u posljednje vrijeme još tri. Najvjerojatniji razlog ubojstva supova je taj što Eko centar Caput Insulae traži da se ukinu sva lovišta na kvarnerskim otocima te im se zbog velike opravdanosti toga zahtjeva udruga Prijatelji životinja pridružuje i zahtjeva isto.
18. prosinca 2004., Novi Vinodolski
Lovci su ustrijelili dva psa svojega kolege lovca iako su znali da nije riječ o psima lutalicama, potvrdivši time već vrlo dobro poznatu samovolju hrvatskih lovaca, kao i jak lovački lobi koji harači Hrvatskom bez sankcija.
19. prosinca 2004. Ivankovo
U Ivankovu, blizu Vinkovaca, lovac je pred očima vlasnice koja je šetala svojeg i susjedovog psa, ranio njenog psa, a ubio susjedovog psa dalmatinera. Nakon pucanja, na pitanje zašto je to učinio, lovac je, ne želeći reći svoje ime, odgovorio da je to njegovo pravo i da će joj, ako joj nešto nije jasno, sve objasniti u lovačkom društvu. Iako je obavijestila policiju, policija nije poduzela ništa, već ju je uputila da se žali lovačkom savezu, koji će se pak zasigurno pozvati na čuveni članak 54. Zakona o lovu, na čiju čestu zloupotrebu udruga Prijatelji životinja već odavno upozorava.
Nameće se pitanje: dokle će hrvatska javnost, na čelu s hrvatskim zakonodavstvom, sklapati oči pred sve učestalijim zločinima nad životinjama i prešutno ih odobravati? Jer, zakonodavstvo ovakvo kakvo je, inertno i nezainteresirano za patnju neljudskih životinja, sa Zakonom o dobrobiti životinja koji više nagrađuje nego kažnjava počinitelje i kojeg HITNO treba mijenjati, nije ništa manje krivo za počinjenja zlodjela. Također, bez promjene Zakona o lovu i suzbijanja samovolje lovaca, bez javne osude i najstrožih kazni, zakoni su samo mrtvo slovo na papiru.
Slavimo početak pregovora o ulasku Hrvatske u EU, a istovremeno se kod nas događaju strašni zločini nad životinjama i okolišem ignorirani od strane zakonodavstva. Nužne su ozbiljne promjene u razmišljanju i djelovanju prema etičkom razvoju društva bez koje bolje budućnosti zasigurno nema.
