Prijatelji životinja - Traži se kraljica

Traži se kraljica

| More

Ispričat ćemo vam priču o hrabroj djevojčici po imenu Petra, kojoj je život priredio niz nesretnih događaja. Najveća želja joj je ponovno se sastati s mamom koju je rano izgubila. Ona je jedna od onih gotovo dodirljive dobrote, što svi koji znaju gledati srcem iščitaju čim ju vide. Ima najslađi rozi nosić, koji je uvijek topao, pa i u danima kada snijeg prekrije tlo. Tada voli tim istim nosićem hvatati pahulje i brojati koliko ih je uspjela dohvatiti. Njezine oči, one iz kojih se zrcali dragost, naglašene su najdužim trepavicama na svijetu. Korak joj je uvijek lak i nježna je poput jutarnje rose. Znatiželjna je i puna životne radosti.

„Pomognite mi naći mamu. Ne znam mnogo reći o njoj jer smo premalo vremena provele zajedno. Sjećam se pjesme koju mi je pjevala. Imala je najljepši glas! Sve bih dala da me ta ista pjesma uspavljuje. Najveća radost bila mi je ušuškati se u njezinu zagrljaju i osjetiti njezinu toplinu, ali moja mama brzo je nestala. Nema je nigdje i ne mogu ju pronaći. Ne znam zašto bi me ostavila, ne znam što sam krivo napravila.”

„Svaku noć sanjala sam isti san…
Mamin miris bude mi tako blizu i onda opet osjetim hladnoću, i da sam sama kao onoga dana kada sam ju izgubila. Trgnem se i vidim da je više nema, da sam daleko od nje. Moram se sjetiti svega, samo tako ću ju naći!”

„Opet sam ju sanjala. Opet sam sanjala taj dan. U snove mi je ušetao i nepozvani Gost. Mama je tada postala jako tužna, a ja sam bila sretna što ću upoznati još nekoga u svojem životu. Ne znam zašto je mama plakala. Pokušala sam joj prići bliže, ali nisam mogla. Bila je sve dalje i dalje. Nije se valjda naljutila što sam htjela upoznati Gosta? Odjednom je bila toliko daleko, da ju više nisam mogla vidjeti.

‘Mama, molim te, nemoj se ljutiti na mene!’- povikala sam što sam glasnije mogla i trgla se iz sna. Nadam se da me čula…”

„Nikada mi nije bilo ovako hladno. Sve je ledeno. Ležala sam na sredini goleme prostorije, sama. Bilo me strah tame iza mene i svjetla ispred mene... Velika ograda držala me tu. Gost bi prolazio iza ograde svaki dan i tada bi sve oko mene utihnulo. Moram znati zašto se mama ljuti na mene, moram joj se vratiti! Jako sam potrčala naprijed i nisam se zaustavljala. Pobjegla sam!”

Trčala je brzo kao munja. Preskočila je svaki kamen i svaki panj i u trku njuškicom dodirivala leptire! Sve nam se čini i da je nakratko zaboravila na svoje probleme. Bilo joj je tako zabavno. Tada se pojavio mali dugouhi. Dugo nije nikoga vidjela, morala je stati. Pomislila je da možda on zna njezinu mamu! Rekao joj je da se zove Zeko.

„Vidio sam istu tebe, ali veću. Mislim da je tvoja mama kraljica i da je njezino kraljevstvo veliko”, rekao je Zeko na njezin upit, sa sjetom u očima.

„Ako je moja mama kraljica, možda sada živi u zlatnoj palači okružena prostranim voćnjacima s najfinijim crvenim jabukama i najzelenijom travom?” - upitala ga je.

Samo je zašutio i odskakutao dalje. Opet je počela trčati, još brže, sigurnije i poletnije jer saznala je nešto novo o mami!

Izgleda da je našla novog prijatelja! Zeko ju je krišom pratio cijelim putem i pazio da ne zaluta. Kada je stala da se malo odmori, prišao joj je s velikom mrkvom u ruci. Iskoristila je priliku da sazna više o mami.

Pitala ga je: „Zeko, kako izgleda moja mama?”

Zeko je rekao: „Ti imaš najslađi rozi nosić koji je uvijek topao, pa i danima kada snijeg prekrije tlo, baš kao i tvoja mama. Tvoje oči, one iz kojih se zrcali dragost, naglašene su najdužim trepavicama na svijetu, baš kao i tvojoj mami. Korak ti je uvijek lak i nježan, baš kao i tvojoj mami. Znatiželjna si i puna životne radosti, baš kao i tvoja mama.”

„A, Zeko, kako izgleda to kraljevstvo u kojemu živi mama?” - nastavila je sva raznježena i s nadom u očima.

„Bojao sam se da ćeš me to pitati. To je kraljevstvo gdje se ne ponašaju kraljevski. Tamo mame ne žive u zlatnim palačama i ne žive kao kraljice, već svaki dan kradu od njih i odnose im djecu. U njemu mame mogu samo sanjati o prostranim voćnjacima i zelenoj travi”

„To nije istina!”- izustila je namrgođena lica: „Ako je moja mama Kraljica, onda ima prostrane voćnjake za trčati po njima, može birati sočne plodove kako želi i živi sretno. Tako žive kraljice! Ja ću sama ići potražiti to kraljevstvo, a tebe više ne želim vidjeti!”- rekla je i otrčala svojim putem.

Uvjerena da ju mama sigurno traži i da ju ne bi samo tako ostavila, Princeza je odlučila poslati pismo. Nije mogla samo tako ući u kraljevstvo i tražiti mamu, previše se bojala zbog svega što je saznala. Novi prijatelji, koji su ju smjestili na sigurno su joj pomogli da napiše pismo. Obećali su da će dati sve od sebe da joj nađu majku i saznaju istinu o tom kraljevstvu.

Traži se kraljica

Vezane teme

Također pogledajte

Akcije

Reakcije, zahtjevi i prijave

Facebook preporuke