22.03.24. Registracija djelatnosti uzgoja i bavljenje gospodarskom djelatnosti
- poslano Državnom inspektoratu RH
Poštovani gospodine Zec,
nastavno na sastanak koji smo prije izvjesnog vremena održali u DIRH-u na temu (ne)registriranog obavljanja djelatnosti trgovine kućnim ljubimcima, po Vašem zahtjevu, u nastavku dostavljamo tumačenje razlike registracije uzgoja u smislu odredbi Zakona o zaštiti životinja i registracije bavljenja gospodarskom djelatnošću prodaje kućnih ljubimaca. Tumačenje je sastavio pravni stručnjak.
1. Odredbom čl. 54., st. 1. Zakona o zaštiti životinja, propisano je kako uzgoji kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji, ne mogu započeti obavljati djelatnost uzgoja bez rješenja o registraciji od strane nadležnog tijela (Ministarstvo poljoprivrede). U stavku 2. istog članka, propisano je kako uzgajivači, da bi ishodili rješenje o upisu uzgoja pri nadležnom tijelu, moraju osigurati način držanja kućnih ljubimaca u skladu s njihovim potrebama te ispunjavati uvjete glede objekata u kojima su kućni ljubimci smješteni, dok u stavku 3. stoji kako uzgajivači kućnih ljubimaca moraju biti osposobljeni za njihovo držanje i uzgoj (u pogledu hranidbe, njege, prepoznavanja bolesti i sl.).
Iz citiranih odredbi Zakona o zaštiti životinja, razvidno je kako registracija uzgoja pri Ministarstvu poljoprivrede, zapravo podrazumijeva ishođenje rješenja koje potvrđuje da uzgajivači kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji, ispunjavaju uvjete za držanje kućnih ljubimaca (u pogledu smještaja, brige, hranidbe, njege, prepoznavanja bolesti, osposobljavanja ljudi koji se o životinjama brinu i sl.) – pritom, svi uvjeti koje uzgajivači moraju ispuniti, dodatno su i potpuno decidirano, propisani odredbama Pravilnika o uvjetima koje moraju ispunjavati uzgoji kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji. Drugim riječima, citirane odredbe Zakona o zaštiti životinje (niti pripadajućeg Pravilnika) nigdje i ni na koji način, ne dotiču se pitanja trgovanja/prodaje uzgojenim kućnim ljubimcima, odnosno, tržišta istima.
Jedina, dakle, svrha ranije spomenutih odredbi Zakona o zaštiti životinja, a posljedično i svrha rješenja o registraciji uzgoja namijenjenog prodaji pri Ministarstvu poljoprivrede, jest utvrđivanja i provjeravanje od strane nadležnog tijela, ispunjavaju li uzgajivači potrebne uvjete u smislu prostornih, smještanih, ljudskih, logističkih, hranidbenih, veterinarskih i drugih pretpostavki kako bi se mogli baviti uzgojem kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji. Dakle, prilikom ishođenja rješenja o uzgoju, nadležno ministarstvo ni na koji način ne propituje (niti je to dužno činiti) pitanje trgovine kućnim ljubimcima već samo ispituje uvjete u kojima će se kućni ljubimci namijenjeni prodaji, uzgajati.
Pored činjenice da posljednje rečeno jasno proizlazi iz izričaja samih zakonskih odredbi, u obzir je potrebno uzeti i to da se registriranje uzgoja pri nadležnom ministarstvu, spominje u zakonu čija svrha je zaštita prava i dobrobiti životinja – odnosno, logično je da Zakon o zaštiti životinja, u kontekstu uzgoja kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji, propisuje odredbe koje su usmjerene isključivo zaštiti dobrobiti životinja. Konačno, svi navedeni uvjeti potrebni za ishođenje rješenja o uzgoju u smislu odredbi Zakona o zaštiti životinja, upravo idu za time da se, pri uzgoju, osigura zaštita dobrobiti kućnih ljubimaca.
Dakle, sintagma „registracija uzgoja“ u smislu Zakona o zaštiti životinje te ishođenje rješenja o registraciji uzgoja od Ministarstva poljoprivrede, odnosi se isključivo na uvjete uzgoja – dakle, rješenje koje donosi Ministarstvo poljoprivrede, za svrhu ima potvrditi da uzgajivači ispunjavaju prostorne, smještajne, ljudske, logističke, hranidbene, veterinarske i druge pretpostavke kako bi se mogli baviti uzgojem (čl. 54., st. 2. i 3. Zakona o zaštiti životinja i Pravilnik o uvjetima kojima moraju udovoljavati uzgoji kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji.
2. Drugi aspekt uzgoja kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji (jasnije rečeno, neuralgična točka istog), jest činjenica trgovanja/prodaje kućnih ljubimaca uzgojenih kod uzgajivača koji su za isto odgovarajuće registrirani pri Ministarstvu poljoprivrede. Kako je jasno obrazloženo pod 1., rješenjem o registraciji uzgoja koje donosi Ministarstvo poljoprivrede u skladu s odredbama Zakona o zaštiti životinja, potvrđuje se da neki uzgajivač ispunjava uvjete za uzgoj kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji u smislu zaštite dobrobiti životinja – odnosno, pitanje reguliranja ili kontrole prodaje kućnih ljubimaca uzgojenih za svrhu prodaje, istim rješenjem nije niti mora biti obuhvaćeno. Na ovom mjestu valja naglasiti kako reguliranje trgovine kućnim ljubimcima niti nije u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede.
Naime, svaka osoba koja uzgaja kućne ljubimce namijenjene prodaji, obavlja gospodarsku djelatnost s ciljem stjecanja dobiti ili kakvog drugog gospodarskog učinka (definicija „trgovine“ sukladno Zakonu o trgovini). Nadalje, svaka osoba koja se bavi trgovinom kao gospodarskom djelatnosti, ima se smatrati trgovcem/poduzetnikom. Konačno, svaka gospodarska djelatnost, ovisno o obliku u kojem se ista obavlja, po definiciji podliježe i poreznim propisima te se isti na obavljanje bilo kakve gospodarske djelatnosti, moraju primjenjivati.
Primjera radi, trgovačko društvo plaća porez na dobit sukladno Zakonu o porezu na dobit; obrtnici i/ili nositelji samostalne djelatnosti (liječnici, stomatolozi, glazbenici, odvjetnici), plaćaju porez na dobit ili dohodak itd. – zajedničko svim navedenima jest, dakako, da se bave određenom gospodarskom djelatnosti s ciljem stjecanja dobiti.
U potpuno identičnoj situaciji onoj ranije opisanoj, nalaze se (ili bi barem trebali) te istim propisima podliježu i uzgajivači kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji. Pritom, nevažno je bavi li se određena osoba prodajom kućnih ljubimaca kao fizička osoba i time ostvaruje tzv. drugih dohodak u smislu odredbi Zakona o porezu na dohodak, kao fizička osoba – obrtnik, kao obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo ili pak kao pravna osoba (d.o.o., j.t.d. i sl.) – zajednički nazivnik jest uvijek da osoba koja prodaje kućne ljubimce, obavlja gospodarsku djelatnost od koje stječe dobit ili drugi gospodarski učinak.
Budući da je, sudeći prema svemu navedenom do sada, nesporno kako se uzgajivači kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji, zapravo, bave trgovinom (gospodarskom djelatnosti), nameće se zaključak kako potonji, u svim pravima i obvezama, trebaju biti izjednačeni s bilo kojim drugim trgovcem koji se bavi gospodarskom djelatnošću s ciljem ostvarivanja dobiti ili kojeg drugog gospodarskog učinka.
U poreznom smislu, svaka prodaja životinje (u ovom slučaju, kućnog ljubimca), predstavlja jedan oporezivi događaj. Direktna posljedica prodaje kućnog ljubimca jest stjecanje prihoda – dakle, svaka prodaja kojom je stečen bilo kakav prihod, predstavlja oporezivi događaj te podliježe oporezivanju; kao što je to, u konačnici, slučaj kod bavljenja bilo kojom gospodarskom djelatnosti.
3. Zaključak svega navedenog u točkama 1. i 2. jest:
- registracija uzgoja životinja namijenjenih prodaji sukladno odredbama Zakona o zaštiti životinja, potpuno je nevezana i različita od registracije gospodarske djelatnosti prodaje kućnih ljubimaca;
- registracijom uzgoja životinja namijenjenih prodaji pri Ministarstvu poljoprivrede, nije registrirana i gospodarska djelatnost prodaje kućnih ljubimaca;
- gospodarska djelatnost prodaje kućnih( ljubimaca s ciljem stjecanja dobiti ili drugog gospodarskog učinka, ima se smatrati trgovinom te, kao takva, mora podlijegati svim propisima (s naglaskom na one porezne!) kao i bilo koja druga gospodarska djelatnost.
Sukladno odredbama Zakona o Državnom inspektoratu Republike Hrvatske (članak 5., stavak 2. – djelokrug rada tržišne inspekcije), dužnost je Državnog inspektorata obavljati inspekcijski nadzor s ciljem provedbe zakona i sprečavanja zloupotreba u pogledu neregistriranog obavljanja trgovine i usluga, pa tako i neregistriranog uzgoja kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji.
Pritom, činjenica da je uzgajivač registrirao uzgoj pri Ministarstvu poljoprivrede, ne konotira registraciju obavljanja gospodarske djelatnosti već samo registraciju uzgoja u smislu uvjeta koje uzgajivač, da bi se inim mogao baviti, mora ispunjavati.
Stoga, pitanje registracije djelatnosti uzgoja, jasno se i nedvojbeno, nalazi u podijeljenoj nadležnosti Ministarstva poljoprivrede, Ministarstva gospodarstva i Državnog inspektorata RH i to na način:
- da je Ministarstvo poljoprivrede nadležno registrirati i kontrolirati uzgoj u pogledu uvjeta koje uzgajivači moraju ispunjavati kako bi se postigla svrha zaštite životinja (prostorni, smještajni, hranidbeni, veterinarski i dr. uvjeti);
- da je Ministarstvo gospodarstva dužno pružiti zakonodavni okvir u kojem se gospodarska djelatnost uzgoja kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji, mora registrirati (uz napomenu kako je postojeći dovoljan, samo je potrebno inzistirati na provođenju istog),
- da je Državni inspektorat nadležan provoditi inspekcijski nadzor nad trgovinom kućnim ljubimcima iz uzgoja na način da je svaku takvu trgovinu koja nije odgovarajuće registrirana (registrirana u smislu registracije gospodarske djelatnosti), zabraniti i odgovarajuće sankcionirati – članak 5., stavak 2. Zakona o DIRH-u.
Srdačan pozdrav,
Snježana Klopotan Kačavenda
Koordinatorica projekata
