Osvrt na Zakon o lovstvu

| More

1. Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva kao resornom ministarstvu, te Lovačkom savezu Hrvatske, kao krovnoj organizaciji svih lovačkih društava u Državi:

Kako su županije sjeverno-zapadne Hrvatske županije s najvećim brojem naselja, izuzetno je važno da se u lovnim aktivnostima posebna pozornost obrati na tu činjenicu. U tim županijama nema šumskih prostranstava koja nisu naseljena već se radi o gusto naseljenom području unutar kojeg su isprepletena sela i manji zaselci te pojedini, od naselja udaljeni stambeni objekti, pa je frekvencija i broj ljudi, a samim time i pasa na tim područjima, izuzetno velika, česta i sveprisutna.

Potrebna su posebna i detaljnija objašnjenja i interpretacije nekih od članaka Zakona o lovstvu ('Narodne novine' br. 140/05) i Pravilnika o načinu uporabe lovačkog oružja i naboja ('Narodne novine' br. 123/99) i to konkretno sljedećih za koje je priložen komentar uz odgovarajuća obrazloženja:

Članak 2., tč. 26.

Lovac je osoba koja ima položeni lovački ispit i obavlja osnovne zadaće lova uz poštivanje lovačkih običaja i etike.

Komentar:

Osim zakonskih propisa, svakog pojedinog lovca obvezuju humana, moralna i etička načela prema kojima se ne puca na 'sve živo što se miče', pa makar se radilo i o psima lutalicama koji se nalaze u blizini naselja.

Svima je dobro poznato da na taj način vrlo lako može doći do tragedije o čemu svjedoči nekoliko slučajeva kada se pucalo po psima u čijoj su se neposrednoj blizini igrala djeca koja su ostala nezamijećena zbog grmlja i visoke trave. Samo je sreća spriječila tragediju.

To posebice valja istaknuti iz razloga što do takvih pucnjava najčešće dolazi, što potvrđuju svjedoci, od strane lovaca pojedinaca, na nedozvoljenim mjestima (blizina naselja, sve vrste cesta) i na nedozvoljen način (u vrijeme kada nije organiziran lov, bez prethodne obavijesti, prema individualnoj procjeni, oružjem kada se isto uopće ne bi smjelo vaditi iz futrole) i ostalo.
Iz navedenog je razvidno da se tom prilikom krše ne samo etička načela već i lovački običaji, a što je najvažnije - zakonski propisi.

Članak 7.

Hrvatski lovački savez (HLS) predstavlja svoje članove u promicanju lovstva u Republici Hrvatskoj i u inozemstvu.

Komentar:

Problema pasa lutalica postoji i za očekivati je da će se isti s vremenom riješiti dosljednim poštivanjem zakona, sankcioniranjem odgovornih i sve većim zahtjevima koji po tom pitanju proizlaze vezano na pristupanje Hrvatske Europskoj uniji.

Kako lovačke organizacije ne rješavaju problem pasa lutalica na human način i u dogovoru s udrugama za zaštitu životinja, proizlazi da u Hrvatskoj problem pasa lutalica rješavaju pojedinci prema individualnoj procjeni i vlastitom nahođenju, a u suprotnosti sa zakonom.

Obzirom na navedeno, postavlja se pitanje: kako i na koji način može Hrvatski lovački savez časno predstavljati svoju organizaciju i svoje članove u odnosu na druge iste vrste u Europi? Za primjer bi se mogla navesti njemačka iskustva kada se kretanje primjećenog psa lutalice u nenaseljenom području promatra do deset dana kako bi se životinju najlakše ulovilo, a o svemu se odmah izvješćuju udruge za zaštitu životinja.

Članak 11.

Granice lovišta moraju biti uočljive.

Granice lovišta moraju biti vidljivo obilježene na mjestima koja su određena Odlukom o ustanovljenju lovišta.

Komentar:

Kako to da niti nakon mnogo godina od dodjele koncesija i proglašenja lovišta, većina lovišta nije označena nikakvim znakovima?

Kako primijeniti uopće bilo kakav članak Zakona o lovstvu kad na terenu nema obilježenih lovišta o čijem postojanju se može zaključiti tek po pucnjavi?

Članak 51.

Uzgoj i zaštita divljači obuhvaćaju:

8. smanjivanje broja divljači koja čini štetu usjevima, stoci, šumama, ribnjacima, drugim vodama i ostaloj imovini na podnošljivi broj te uklanjanje pasa i mačaka skitnica,

15. čuvanje lovišta,

16. suzbijanje krivolova.

Komentar:

Što točno znači pojam 'skitnica'? Kako pojam 'skitnica' nije obrazložen i kako se može različito interpretirati, očito je da se mora donijeti pravorijek odnosno zatražiti obrazloženje zakonodavca. Pojam skitnica može značiti odlutalu i izgubljenu životinju koja ima svojeg skrbnika.
U slučaju da se radi o svjesno napuštenoj odnosno ostavljenoj životinji, u cilju zaštite divljači nije moguće odmah provoditi uklanjanje (ubijanje) već je prethodno potrebno iskoristiti sve druge mogućnosti povoljnije za životinju (obavješćivanje udruge za zaštitu životinja, praćenje životinje, hvatanje životinje i dr.) Naime ubijanjem životinje ne rješava se problem jer svjesno napuštena životinja nije kriva za svoje trenutno stanje već je za nju odgovoran skrbnik kojeg treba kazniti.

Što točno znači termin 'uklanjanje' pasa i mačaka? Je li to prvo i nužno samo ubijanje? Tko je ovlašten da to provodi? Je li lokalno stanovništvo obaviješteno? Da li se radi o individualnoj procjeni pojedinca da isti odluči i procijeni da li se radi o životinji skitnici? Zašto nikada do sada nije kontaktirana udruga za zaštitu životinja u provođenju takvih akcija? Što se radi u slučajevima kada se životinju samo rani i ona ranjena pobjegne?

Kako pojam 'uklanjanje' nije obrazložen i kako se može različito interpretirati, očito je da se mora donijeti pravorijek odnosno zatražiti obrazloženje zakonodavca. Do tog trenutka nije moguće za stranku (građanin s psom u lovištu) uporabiti za njega nepovoljniju već samo za njega povoljniju interpretaciju. Povoljnija interpretacija pod pojmom 'uklanjanje' podrazumijeva 'zbrinjavanje'.

Postavlja se pitanje o suštini čl. 51. koji kaže da zaštita divljači obuhvaća uklanjanje pasa i mačaka skitnica. Kako je moguće da se za zaštitu jedne vrste životinja (divlje životinje) provodi uklanjanje (ubijanje) druge vrste životinja (psi i mačke skitnice) s konačnom svrhom ubijanja (lova) tih istih divljih životinja koje se 'štiti'?

I opet valja spomenuti njemačka iskustva kada se kretanje primijećenog psa lutalice u nenaseljenom području promatra do deset dana kako bi se životinju najlakše ulovilo.

Vezano na čuvanje lovišta i suzbijanje krivolova: je li i koliko je do sada bilo sankcioniranih slučajeva krivolova ili nepropisnog i nedozvoljenog lova?

Što se događa s tijelima ubijenih životinja? Uklanjaju li se ista uopće iz lovišta? Moraju li se prijaviti veterinarskoj službi nakon što su ustrijeljena? Prijavljuju li lovci nalaz strvina ubijenih životinja?

Članak 54.

(1) Bez dopuštenja lovoovlaštenika zabranjeno je kretanje lovištem s oružjem.

(2) Kretanje državnim, županijskim, lokalnim i nerazvrstanim cestama u lovištu dopušteno je samo s praznim oružjem u navlaci ili zaštitnoj kutiji.

(3) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka ne odnose se na službene osobe za vrijeme obavljanja službe.

Komentar:
Jesu li lovci pojedinci službene osobe? Zašto pojedinci samoinicijativno pucaju na županijskim, lokalnim i nerazvrstanim cestama? Jesu li ikada sankcionirani slučajevi nošenja nabijenog oružja na zakonom zabranjenim mjestima, što mogu potkrijepiti brojni svjedoci?

Članak 55.

(2) Pse i mačke njihovi vlasnici ne smiju puštati da se kreću lovištem bez nadzora na udaljenosti 300 m od nastambe vlasnika.

Komentar:
Pojam 'nadzor' nije opisan odnosno obrazložen u čl. 2. Zakona o lovstvu, iako je upravo taj pojam moguće interpretirati na više različitih načina. U čl. 55. navod 'bez nadzora' niti u kojem slučaju ne znači 'na uzici'. Činjenica je da zakonodavac zna za pojam 'uzica', ali se isti nigdje u Zakonu ne spominje, iz čega proizlazi da bi pojam 'uzica' bio uporabljen da se je tako i mislilo.

Kako pojam nadzora nije obrazložen i kako se može različito interpretirati, očito je da se mora donijeti pravorijek odnosno zatražiti obrazloženje zakonodavca. Do tog trenutka nije moguće za stranku (građanin sa psom u lovištu) uporabiti za njega nepovoljniju već samo za njega povoljniju interpretaciju. Povoljnija interpretacija pod pojmom 'nadzor' podrazumijeva 'pratnju'.
Također je upitno i prijeporno bi li zakon uopće mogao definitivno i nesporno braniti građanima da baš nigdje izvan naselja (pa čak ni na vlastitom posjedu jer je sve izvan naselja lovište), svojeg psa imaju pod nadzorom (u pratnji) bez uzice.

Naime, sasvim je logično da se posebnim odlukama jedinica lokalne samouprave propisuje način, držanje i kretanje pasa u gradu odnosno naseljenom mjestu. Međutim, isto tako sasvim je logično da se psi mogu i moraju moći slobodno kretati i istrčavati, što je moguće učiniti jedino izvan naselja. Ako se to čini u pojasu 300 m od naselja, očito je da su ugroženi ljudski životi skrbnika pasa koji pse imaju pod nadzorom, ali ih lovci ne mogu vidjeti, što je nebrojeno puta dokumentirano u brojnim slučajevima ubijanja pasa i pucanja u blizini skrbnika, unutar tih 300 m.

Pojam 'nastamba' iz čl. 55. nije opisan odnosno obrazložen u čl. 2. Zakona o lovstvu te nije jasno na što je zakonodavac mislio. Ako se pod tim terminom misli na mjesto stanovanja skrbnika životinje, tada je potrebno napomenuti da se u hrvatskom jeziku za mjesto stanovanja ne uporabljuje termin nastamba. Kako pojam 'nastamba' nije obrazložen i kako se može različito interpretirati, očito je da se mora donijeti pravorijek odnosno zatražiti obrazloženje zakonodavca.

Također se iščitava nesmisao navoda '300 m od nastambe vlasnika' jer, ako se vlasnik/skrbnik životinje i njegova životinja nalaze u lovištu, tada je potpuno irelevantno na kojoj se udaljenosti nalaze od nastambe skrbnika (pretpostavljeno od mjesta stanovanja skrbnika) već je mjerodavno gdje se trenutno nalaze u lovištu u odnosu na udaljenost od naselja.

Članak 55.

(3) Lovoovlaštenik ima pravo u lovištu ukloniti pse i mačke koji se kreću lovištem protivno odredbi stavka 2. ovoga članka, bez naknade vlasniku psa i mačke.

Komentar:

Pojam 'uklanjanje' također nije opisan odnosno obrazložen u čl. 2. Zakona o lovstvu, iako je upravo taj pojam također moguće interpretirati na više različitih načina. U čl. 55. navod 'uklanjanje' niti u kojem slučaju ne znači samo i prvenstveno 'ubijanje'. Činjenica je da zakonodavac zna za pojmove 'hvatanje' i 'zbrinjavanje', ali se isti nigdje u Zakonu ne spominju. Iz navedenog proizlazi da bi pojam 'ubijanje' bio uporabljen da se tako i mislilo.

Kako pojam 'uklanjanje' nije obrazložen i kako se može različito interpretirati, očito je da se mora donijeti pravorijek odnosno zatražiti obrazloženje zakonodavca. Do tog trenutka nije moguće za slučaj nazočnosti psa u lovištu isključivo i prvenstveno uporabiti nepovoljniju interpretaciju (ubijanje) već samo povoljniju interpretaciju (hvatanje, zbrinjavanje).

Također je upitno i diskutabilno bi li zakon uopće mogao definitivno i nesporno dozvoljavati lovcima ubijanje pasa za koje je procijenjeno da su lutalice, bez da se prethodno ne definira obveza provjere te procjene koja je uvijek subjektivna i ovisi od pojedinca. Naime, psi primijećeni od strane lovaca, a posebice ako se radi o psima primijećenim u blizini naselja, nisu nužno i jedino ničiji ili svjesno napušteni odnosno ostavljeni psi. Uvijek postoje slijedeće mogućnosti:

Činjenica je da bi zakonodavac i lovačke organizacije trebali postupati prije svega prema humanim i etičkim načelima koja nude čitav niz mogućnosti kao što su: već navedena njemačka iskustva o praćenju životinje lutalice, obavješćivanje udruga za zaštitu životinja, hvatanje životinje putem mamca hranom ili putem strelica za privremeno uspavljivanje i sl.

Nedopustivo je da se Ustavom definirana humana i etička načela, istodobno jednostrano krše kroz zakonodavstvo. To je potrebno promijeniti ako zbog ničeg drugog onda zbog toga što živimo u 21. stoljeću i što ćemo na prihvaćanje tih načela biti prisiljeni ulaskom u Europsku uniju čime ćemo morati preuzeti obveze u tom smislu.

Postavljaju se pitanja: Kako se procjenjuje je li životinja bez nadzora? Kako je moguće da lovac pojedinac sa sigurnošću u vrlo kratkom vremenu procijeni da je pas kojeg je ugledao bez nadzora ili da li je lutalica? Po čemu pojedinac procjenjuje kolika udaljenost mora biti između psa i skrbnika da se ustanovi kako je pas bez nadzora?

Treba ponoviti: Vrlo lako može doći do tragedije o čemu svjedoče brojni slučajevi: puca se po psima u čijoj neposrednoj blizini se igraju djeca koja su teško uočljiva zbog grmlja i visoke trave, puca se u blizini skrbnika pasa koji svoje pse istrčavaju i imaju pod nadzorom.

Kontrolira li se lovce kako često se provodi inspekcijski nadzor? Razgovara li se o konkretnim problemima zabranjenog lova i krivolova, utječe li se apelima, informiranjem i edukacijom na lovce i neodgovorne pojedince?

Obzirom na ukazanu potrebu i učestalost pucanja po psima u blizini ljudi (ugrožavanje ljudskih života i uznemiravanje stanovništva a sve protivno Zakonu), je li se ikada sazvao sastanak na razini lovačkih organizacija ili na razini saveza na kojem bi se raspravljalo o tom važnom problemu i što je učinjeno?

Članak 57.

(1) Lovoovlaštenik je dužan organizirati lovočuvarsku službu te stručnu službu za provedbu lovnogospodarske osnove ili imati stručnu osobu za provedbu lovnogospodarske osnove.

Komentar:

Kako je organizirana lovočuvarska služba općenito? Jesu li lovočuvari osobe koje su u stalnom radnom odnosu, a lovočuvarsku službu obavljaju u svoje slobodno vrijeme? Ako je to slučaj, kako je moguće vršiti zadovoljavajući nadzor?

Članak 58.

(1) Lovočuvar je u obavljanju svoje službe ovlašten:

1. utvrditi identitet svake osobe koja lovi divljač ili se kreće u lovištu sa sredstvima prikladnim za lov divljači,

4. sprječavati lov divljači na nedopušten način, nedopuštenim sredstvima i korištenjem pasa s kojima lov nije dopušten.

Komentar:

Je li moguće na uvid dobiti podatak (na temelju Zakona o pravu na pristup informacijama) o tome koliko je bilo zabilježenih slučajeva lova divljači na nedopušten način i nedopuštenim sredstvima (pregled po lovačkim društvima)?

Članak 64.

(1) Zabranjeno je loviti divljač:

2. u pojasu 300 m od ruba naselja u nizini i prigorju te 200 m u brdsko-planinskim područjima,

Komentar:

U čl. 64. jasno se iščitava nesmisao navoda '300 m od ruba naselja' i to iz slijedećeg razloga: ako 'rub naselja' podrazumijeva posljednju kuću u naselju to znači da će od te točke lov biti dozvoljen na udaljenosti od 300 m. Međutim, Zakon o prostornom uređenju ('Narodne novine' br. 30/94, 68/98, 35/99, 61/00, 32/02 i 100/04) uporabljuje pojam 'građevinsko područje naselja' koje može biti izgrađeno i neizgrađeno.

To konkretno znači da se zabrana lova divljih životinja ne smije definirati udaljenošću od 'ruba naselja' jer bi u tom slučaju granica mogućeg lova uvijek bila fleksibilna na terenu i ovisila bi o tome kako bi se gradile pojedine građevine u rubnom dijelu naselja, a unutar neizgrađenog rezervata građevinskog područja.

Definicija zabrane lova divljih životinja mora se definirati kao uvijek fiksna i na terenu prepoznatljiva udaljenost od građevinskog područja naselja što znači da navod u st. 2.: 'u pojasu 300 m od ruba naselja' treba zamijeniti navodom: 'u pojasu 300 m od vanjske granice građevinskog područja naselja'.

U tom smislu je potrebno jasnije interpretirati pojam 'naselje' naveden u čl. 2., tč. 24. Zakona o lovstvu.

Uz sve navedeno posebno treba istaknuti činjenicu da je udaljenost od 300 m diskutabilna i realno vrlo mala obzirom da su u tom pojasu frekvencija i broj ljudi najveći.

To se posebice odnosi na ruralna područja s velikim domaćinstvima, velikim okućnicama na koje se nadovezuju voćnjaci, livade i oranice, odnosno poljoprivredno zemljište koje ljudi obrađuju i po kojem se kreću. Je li ikada lokalno stanovništvo bilo unaprijed obaviješteno da će se određenog dana vršiti organizirani lov?

Kako je moguće da taj pojas nije vidljivo i propisno označen na terenu? Ako je upravo taj pojas problematičan i doslovce opasan za ljudske živote, kako je moguće da se upravo u tom pojasu neposredne blizine naselja događa najveći broj ubijanja pasa (da ne govorimo o slučajevima pucanja unutar naselja i ugrožavanju ljudskih života)?

Članak 88.

(1) Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega obavlja lovna inspekcija Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva (u daljnjem tekstu: lovna inspekcija).

Komentar:

Prema Uredbi o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva ('Narodne novine' br. 51/06), pri resornom Ministarstvu, Upravi za lovstvo, Odjelu lovne inspekcije obavlja se inspekcijski nadzor pri Područnim jedinicama s ispostavama.
Sukladno čl. 172. navedene Uredbe, Odjel lovne inspekcije, između ostalog, nadzire primjenu propisa iz djelokruga rada Uprave za lovstvo; daje stručna mišljenja i naputke inspektorima; planira, prati, analizira i nadzire rad inspektora; surađuje s pravosudnim, policijskim i drugim tijelima državne uprave.

Je li Odjel lovne inspekcije u dosadašnjem nadzoru primjene propisa ustanovio neke od prethodno navedenih nelogičnosti odnosno različitosti interpretacije pojedinih pojmova iz Zakona o lovstvu.

Je li moguće ostvariti bolju suradnju Odjela lovne inspekcije s pravosudnim i policijskim tijelima obzirom na sve veći broj prijava kršenja zakona od strane lovaca i krivolovaca.

Vezano uz Pravilnik o načinu uporabe lovačkog oružja i naboja ('Narodne novine' br. 123/99) postavljaju se sljedeći upiti:

Članak 5.

Lovačko oružje i naboji mogu se rabiti ako njihova uporaba ne ugrožava sigurnost ljudi ili imovine.

Komentar:

Koje mjere osiguranja provode lovci prilikom korištenja vatrenog oružja? Mora li se lov prijaviti? Mora li se lovno područje označiti i osigurati za vrijeme korištenja vatrenog oružja? Zašto se lokalno stanovništvo ne obavještava o lovu?

Je li lovcima ikada uzeo alkotest za vrijeme lova kada koriste oružje?

2. Saborskim odborima postavlja se nekoliko važnih pitanja vezanih uz sljedeće:

2.1. VLASNIŠTVO

Pravo vlasništva jamči se Ustavom RH (čl. 48. Ustava RH).

Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju (čl. 16. Ustava RH).

Prilikom lova i lovnih aktivnosti, vlasniku zemljišta ograničena je sloboda i pravo kretanja tim istim zemljištem, a zbog naravi korištenja njegovog zemljišta od strane lovaca (pucanje vatrenim oružjem), ugrožen mu je i život.

Iz navedenog proizlazi da Zakon o lovstvu postavlja pravo korištenja privatnog zemljišta iznad prava vlasnika, ali ne u cilju zaštite sloboda i prava drugih ljudi o čemu govori Ustav RH, već naprotiv na način kojim se prije svega ugrožavaju slobode, prava pa čak i životi drugih ljudi.

Korištenja zemljišta od strane lovaca, lovačkih društava i za potrebe lova, postavljeno je kao imperativ i iznad prava vlasnika.

Da je tome zaista tako potvrđuje čl. 5. st. 2. Zakona o lovstvu koji govori da se 'VLASNIKU ZEMLJIŠTA bez prava lova određuje naknada za OGRANIČENJA KOJIMA JE PODVRGNUT u ostvarivanju PRAVA LOVA DRUGIH OSOBA'.

Lovačka društva u Republici Hrvatskoj čine interesne skupinu građana (društvo, organizacija, udruga) koja bi po svojim pravima i obvezama trebala biti jednakopravna drugim interesnim skupinama građana u Državi, ali su im očito zakonom dodijeljena posebna prava u odnosu na druge.

Udruge za zaštitu životinja žele posebno istaknuti da je započetim procesom priključivanja Hrvatske Europskoj uniji, Hrvatska dužna prihvatiti demokratska načela, uskladiti zakonodavstvo s Europskom unijom i provoditi pozitivnu praksu koja podrazumijeva nepovredivost privatnog vlasništva, što je slučaj u zapadnoevropskim zemljama.

Država mora poticati i dužna je svim svojim građanima osigurati sigurno kretanje i jednakopravnu mogućnost za rekreacijom u prirodi, što je u suprotnosti s ograničenjem kretanja na udaljenosti od 300 m od naselja koja je definirana Zakonom o lovstvu.

Kako je, izuzevši naselja, cijeli prostor RH jedno veliko lovište, neprijeporna je i neoboriva činjenica da je to područje ujedno i nesigurna zona u kojoj se ne garantira sloboda i sigurnost nesmetanog kretanja građana (4,5 milijuna građana u RH), dok se istodobno manjini od 52.000 lovaca u Hrvatskoj dozvoljava korištenje oružja, ugrožavanje života građana, povredu prava privatnog vlasništva i ograničavanje kretanja na vlastitom privatnom posjedu.

Nije li apsurdno da postojeći propisi omogućavaju lovcima kretati se po tuđem posjedu, pucati na psa koji se nalazi u blizini skrbnika na njegovom privatnom posjedu i uz to još mogu podnijeti prekršajnu prijavu protiv skrbnika životinje?

U cilju barem djelomičnog ublažavanja navedenih uskraćenih sloboda građana, Država nije iskoristila mogućnost da prilikom donošenja Zakona o lovstvu propiše obvezu definiranja određenih koridora ili sigurnih zona unutar lovišta u kojima bi bile zabranjene lovne aktivnosti (strijeljanje oružjem).

2.2. NAKNADA

Činjenica je da su vlasnici zemljišta na čijim su površinama ustanovljena zajednička lovišta, Zakonom o lovstvu automatizmom podvrgnuti ograničenjima zbog ostvarivanja prava lova drugih osoba.

Postavlja se pitanje zašto vlasnici zemljišta na čijim su površinama ustanovljena zajednička lovišta nisu tim istim Zakonom o lovstvu automatizmom podvrgnuti ostvarivanju svojih prava u smislu isplate pripadajuće novčane naknade (čl. 5., st. 2. i čl. 18., st. 5.), već se im ostvarivanje tog prava omogućava samo ako ga sami potražuju (čl. 27., st. 2.).

Naime, koncesionari lovišta (čl. 27.) i lovozakupnici lovišta (čl. 36.) dužni su prema posebnom cjeniku uplaćivati naknadu za korištenje lovišta. Ta se naknada raspoređuje na sljedeći način: 50% vlasnicima zemljišta bez prava lova, 30% u Državni proračun, 10% u Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva i 10% u županiju.

Činjenica je da vlasnici zemljišta zbog nepoznavanja svojih prava ne potražuju novčanu naknadu na koju imaju pravo te se gotovo cijeli iznos od 50% sredstava za koncesiju i lovozakup, sukladno čl. 27., st. 2. u tom slučaju koristi u županiji za razvoj i unapređenje lovstva, što drugim riječima znači da se novac na drugi način posredno ili neposredno ponovno vraća koncesionaru.

Gotovo polovica naknade koju su dužni isplaćivati koncesionari i lovozakupnici, posredno ili neposredno opet im se vraća, a radi se o sredstvima koja pripadaju građanima vlasnicima zemljišta, a koja građani ne potražuju jer nisu upoznati s tim pravom.

Zašto Zakon o lovstvu omogućava da se sredstva na koja građani imaju pravo ne dodjeljuju automatizmom već samo uz potraživanje građana, ali se zato ta ista sredstva automatizmom posredno vraćaju onima koji su ih dužni dati.

Činjenica je da većina građana uopće nije upoznata s tim svojim pravom, a isto je tako činjenica da se ukupno radi o velikoj površini zemljišta koje čini zajedničko lovište (zajedničko lovište podrazumijeva zemljište u privatnom vlasništvu), te bi u slučaju ostvarivanja prava isplate novčane naknade automatizmom, znatna financijska sredstva više ne bi bila usmjerena 'za razvoj i unapređenje lovstva' (čl. 27., st. 2.).

2.3. LOVSTVO KAO GOSPODARSKA DJELATNOST

Prema čl. 4. Zakona o lovstvu, 'divljač je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu'.

Isto su tako drugi prirodni, a također i od čovjeka stvoreni resursi naše Države dobra od interesa za RH i imaju njezinu osobitu zaštitu: prostor, šume, vode, tlo, mineralni resursi, prirodna baština i kulturna baština, što je definirano drugim zakonima (Zakon o prostornom uređenju, Zakon o šumama, Zakon o vodama, Zakon o poljoprivrednom zemljištu, Zakon o rudarstvu, Zakon o zaštiti prirode i Zakon o zaštiti kulturnih dobara).

Međutim, nigdje ne stoji da je gospodarenje tim resursima (šumarstvo, poljoprivreda, eksploatacija mineralnih sirovina, vodno gospodarstvo) od interesa za RH što znači da lovstvo nije gospodarska djelatnost od interesa za RH, a što se često navodi kao slučaj.

Što je s čl. 23. st. 3. ???

Ako je lovstvo gospodarska djelatnost, a obavljaju je lovačka društva, postavlja se pitanje kako je to moguće. Naime, lovačka društva registrirana su kao udruge građana, a ne kao poduzeća.

Takvom bi se logikom mogle jednakopravno javiti i druge udruge da ne kao poduzeća već kao interesne grupe građana obavljaju gospodarsku djelatnost odnosno da gospodare nekim prirodnim resursom, npr. vodom na način da vrše opskrbu nekog naselja pitkom vodom. Takvo nešto je nemoguće i nedopustivo iz više razloga koji imaju uporište u zakonodavstvu RH.
Iz navedenog proizlazi pitanje odnosno potreba preispitivanja zakonitosti pojedinih odredbi Zakona o lovstvu.

Vezane teme

Bubi [ 25.83 Kb ]

Također pogledajte

Akcije

Reakcije, zahtjevi i prijave

Facebook preporuke