Praksa okrutnog postupanja
Ljudski odnos prema farmskoj životinji kao prema predmetu tj. robi počinje puno prije nego što ostaci njenog tijela završe na tanjurima; u mnogome on je takav već od samoga rođenja životinje.
Odnos prema životinjama tijekom transporta isti je kao i pri transportu predmeta u dvije činjenice; u trgovini i predmeti i životinje postaju samo roba koja ima isključivo novčanu vrijednost i koja treba stići do odredišta uz poželjan što manji postotak ‘oštećenja'. Druga činjenica je hladna i okrutna ljudska svjesnost da, kao ni predmeti, niti životinje neće moći nikada same ‘svjedočiti' za sebe.
Osobita okrutnost koja prati ljudsko postupanje sa životinjama tijekom trnsporta proizlazi upravo iz činjenice da životinje kao živa bića imaju svoju svijest, osjećaju bol, glad i žeđ, proživljavaju emocije tuge, straha i panike, pokazuju želje i, poput čovjeka, posjeduju volju za životom.
Za razliku od predmeta - životinje ‘imaju' ponašanje.
Ne kreću se dovoljno brzo koliko bi trebale, niti uvijek u pravcu koji se očekuje, posrću i padaju, i iscrpljene do kraja ili paralizirane od straha nisu u stanju ustati na svoje noge.
Brojni foto i filmski zapisi snimljeni po svim svjetskim transportnim rutama, a osobito na mjestima utovara/istovara životinja kao što su luke, postaje, sajmovi, klaonice i sl., svjedoče o čestoj iznimnoj okrutnosti kojoj su životinje izložene.
Metode okrutnosti u osnovi se mogu podijeliti na dvije kategorije:
- okrutnost pri utovaru/istovaru i ‘redovnom rukovanju': udaranje rukama, nogama, tupim i oštrim predmetima u svrhu ubrzavanja hoda, guranje i bacanje s utovarnih rampi s posljedicama lomljenja ekstremiteta (istovar u klaonicama), lomljenje njuški nerastima da bi se ‘spriječilo' međusobno napadanje kao posljedica panike i straha (utovar), redovito korištenje štapova za izazivanje elektro-šokova (tzv. ‘štap za stoku') i sl.
- izazivanje bola i postupanje sa klonulim i apatičnim životinjama (tzv. ‘downer') i životinjama u stanju šoka: savijanje, gnječenje i lomljenje repova, nabijanje prstiju u oči i povlačenje za oči, ubadanje oštrim predmetima, udaranje, gnječenje i ozljeđivanje osobito osjetljivih dijelova tijela kao što su genitalije, neprestano korištenje eletro-šokova na genitalijama, vezanje za udove te vuča, podizanje i ispuštanje pomoću mehaničkih sredstava (npr. dizalice), guranje i utovar klonulih životinja viličarima i sličnim mehaniziranim sredstvima i sl.
Pravilnik o zaštiti životinja tijekom prijevoza i s prijevozom povezanih postupaka (Narodne novine, broj 7/07) koji je na snazi u RH i koji je preuzeo Uredbu EU broj 1/2005 kojom se uređuje područje zaštite životinja tijekom prijevoza i s prijevozom povezanih postupaka izričito navodi i nabraja zabranu većine gore navedenih metoda okrutnosti prema životinjama (ili regulira kao npr. 'svođenje elektrošokova na najmanju moguću mjeru'). Međutim, unutar cijele problematike transporta izravno ljudsko postupanje sa životinjama je najteže, ako ne i nemoguće, nadzirati u trenutnim potpuno ograničenim uvjetima kontrole provedbe postojećeg Zakona.
![Okrutno postupanje [ 37.40 Kb ]](/data/image_2_4308.jpg "Okrutno postupanje [ 37.40 Kb ]")
