Krvavi (kraljevski) 'sport'
Konji su osjećana i društvena živa bića, a ne predmeti.
Unatoč marketingu koji prati konjičke trke, u utrkama konja nema ničeg romantičnog niti glamuroznog.
Industrija konjičkih trka utemeljena je na teškoj eksploataciji konja isključivo radi zabave i klađenja ljudi.
Konjičke trke okrutne su za konje i loše za ljude i za takvu aktivnost ne smije biti mjesta u civiliziranom društvu. U 21. stoljeću nedopustivo je eksploatirati životinje da bi se ljudi mogli kladiti, a osobito stoga što industriju konjičkih trka prati vrlo ozbiljno kršenje temeljnih prava životinja, kao i niz protuzakonitih i kriminalnih aktivnosti.
Temeljni problem je što se konje prekomjerno uzgaja. Njih se 'proizvodi' iz komercijalnih razloga: i od strane industrije trkaćih konja i od strane onih koji servisiraju tržište konja i ponija 'ljubimaca'. Kad životinja vlasniku više nije od koristi, on je jednostavno odbacuje. To je sudbina tisuće zdravih konja i ponija svake godine. (Andrew Tyler, direktor organizacije Animal Aid)
Ljudi se uznemire kad vide konja iskorištavanog za utrke koji na stazi kolabira i kojega potom ubijaju, ali na svakog takvog konja dolazi tisuće onih koji nikada ne stignu ni toliko daleko...(Cedar Springs Horses Inc, Australija)
Činjenice o konjičkim utrkama
Konjičke utrke su razlog zašto se stotine tisuća konja rađa samo da bi bilo ubijeno ili odbačeno i osuđeno na zanemarivanje, izgladnjivanje i patnje. Za to postoje tri razloga:
- Veliki broj konja mora se godišnje 'proizvesti' kako bi iz te mase dobilo nekoliko najbržih pojedinaca za natjecanja. Oni koji ne zadovoljavaju kriterije postaju nusproizvod. Selekcija i ubijanje 'neadekvatnih' konja realnosti su industrije konjičkih trka. Samo u Velikoj Britaniji i Irskoj godišnje se 'proizvede' 18.000 konja za potrebe irske i britanske industrije konjičkih trka, od čega ih samo 40% stvarno završi na utrkama, dok se preostalu većinu novorođene ždrebadi 'niske kvalitete' odmah ubija. Potom, na trkalištima umire 300 konja godišnje, a konjičke trke napušta 7.500 konja iskorištavanih za utrke svake godine, od čega ih tek nekoliko završi u utočištima ili kod udomitelja. (Animal Aid)
- Tijekom treninga i natjecanja ozljede konja su česte. Ozlijeđeni konji također postaju neželjeni teret te ih se odmah ubija ili preprodaje od jednog do drugog vlasnika, pri čemu zapadaju u sve gore životne uvjete. Gotovo svi konji koje se ubija u britanskim klaonicama su dvo- ili trogodišnjaci, ozlijeđeni u konjičkim utrkama.
- Konji iskorištavani u utrkama svoju karijeru obično završavaju vrlo rano, najčešće prije svoje pune zrelosti. I tada postaju za industriju konjičkih trka suvišni, a njihov broj daleko premašuje kapacitete prihvatilišta za umirovljene konje iskorištavane za utrke ili broj potencijalnih udomitelja.
Konji iskorištavani za utrke prisiljeni su na trening i sudjelovanje na utrkama u vrijeme kada njihov kostur još nije formiran i još raste, zbog čega nisu sposobni nositi se sa stresom vrlo brzog trčanja po tvrdoj podlozi, što čini neizbježnima ozljede nogu (lomovi kostiju i istegnuća ligamenata i tetiva uobičajene su ozljede). Često ozljede u početnoj fazi ostaju nezamijećene sve dok ne postanu ireverzibilne ili fatalne na nekoj od utrka ili treninga. Svake godine na britanskim trkalištima umire 300 konja uslijed fatalnih padova ili teških ozljeda (najčešće lomova nogu, leđa ili ramena) te srčanog udara ili iscrpljenosti. Budući da konji teško podnose operacije (osobito buđenje iz anestezije, kada zbog dezorijentiranosti konja može doći do komplikacija ili novih ozljeda) ozlijeđene konje koji se neće više moći utrkivati se ubija kako bi vlasnici izbjegli dodatne troškove liječenja. Konje se prisiljava da se utrkuju i kada su ozlijeđeni i bolesni, unatoč golemoj patnji koju to konju uzrokuje. Budući da je glavni motiv stvaranje profita, a ne dobrobit konja, konji primaju lijekove kako bi se mogli utrkivati unatoč ozljedama. Pritom se konje pretvara u ovisnike.
Ogroman stres natjecanja u tako agresivnoj mjeri i u tako mladoj dobi konja, također uzrokuje ili pogoršava druge ozbiljne probleme kao što su čirevi na želucu (93% konja u treningu i 100% aktivnih trkaćih konja), šumovi na srcu i krvarenje iz pluća, tzv. plućna hemoragija (99-100% trkaćih konja). Ti zdravstveni problemi i ozljede još više povećavaju nužnost korištenja lijekova kako bi se zadržala njegova vrijednost u utrkama (a ne njegova dobrobit).
Smrtonosni pokusi na životinjama novi su element koji prati utrke konja. Industrija konjičkih utrka naručuje ih kako bi saznala zašto konji iskorištavani za utrke pate i umiru od ozljeda i bolesti, iako su razlozi očigledni. Ti pokusi uključuju namjerno prenošenje opasnih virusa konjima izloženima pokusima, podvrgavanje trudnih kobila operacijama uslijed kojih dolazi do pobačaja, podvrgavanje novorođene ždrebadi stresnim pokusima i dr.
Bičevanje konja i udaranje tijekom utrka su uobičajena pojava; udara ih se po glavi, vratu i sapima. Izmjereni intenzitet udarca biča varira od 19 do 30 kg po cm2. Prema službenim statistikama, tijekom jedne utrke konj primi od 12 do 45 takvih udaraca. Osim toga, tijekom treninga se i dalje koriste elektrošok palice, unatoč zakonskoj zabrani.
Industrija konjičkih utrka promovira lažnu sliku konja iskorištavanih za utrke koji nakon umirovljenja žive kao konji za društvo, 'ljubimci', dobro zbrinuti konji iskorištavani za jahanje ili rasplodni konji. U stvarnosti, nakon što se konji ne mogu više utrkivati, život završavaju u legalnim i ilegalnim klaonicama. Iz SAD-a (u kojem su 2007. g. zatvorene klaonice za konje) konji se šalju za Kanadu, Meksiko, Japan i Europu; iz Velike Britanije za Francusku, iz Hrvatske za Italiju...
Tijekom samog transporta, koji je sam po sebi noćna mora za životinje, još 20% konja teško fizički strada.
20.05.2008. američka TV postaja FOX NEWS emitirala je intervju s jednim meksičkim veterinarom koji je o metodi ubijanja konja u Meksiku izjavio sljedeće: 'U većini ilegalnih klaonica diljem Meksika konje ubijaju tako da ih najprije ubadaju u kralježnicu sve dok ih ne onesposobe. Zatim ih objese za stražnje noge i nakon toga im prerežu grlo. Negdje ih ubijaju udaranjem čekićem u glavu, kao i magarce i mule, a većina njih još su živi dok im gule kožu.' U SAD-u se godišnje 'proizvede' 5000 konja iskorištavanih za utrke koji svoj život završe na gore opisani način.
Zakonodavci u SAD-u i Engleskoj bezuspješno su pokušali zakonima i statutima regulirati industriju konjičkih utrka. U konjičkim utrkama ukorijenjene su prijevarne i kriminalne aktivnosti i, unatoč opsežnim zakonima, teška zlostavljanja konja iskorištavanih za utrke i dalje su sveprisutna i obično prođu nekažnjeno, pa čak i neprimijećeno.
Od stotine tisuća konja uzgojenih za potrebe industrije konjičkih utrka, svega ih nekolicina osvoji bilo kakvu novčanu nagradu, pri čemu nema ni govora o povratu troškova za njihov trening i veterinarske troškove, a kamoli za njihovu katkad astronomsku cijenu po kojoj su kupljeni. Tako su, primjerice, rezultati studije provedene u Australiji sljedeći: od 1804 trkaća konja starih između dvije i pet godina 87% nije zaradom pokrilo troškove treninga, a 40% nije uopće zaradilo nikakav novac.
![Treniranje konja, Izvor: Brian Bohannon-Associated Press [ 40.80 Kb ]](/data/image_3_5650.jpg "Treniranje konja, Izvor: Brian Bohannon-Associated Press [ 40.80 Kb ]")
