Prijedlog izmjena i dopuna Kaznenog zakona
Ministarstvo pravosuđa i uprave
n. r. g. Ivan Malenica, dr. sc., ministar
Ulica grada Vukovara 49
10 000 Zagreb
Predmet: Prijedlog izmjene Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22)
Poštovani ministre Malenica,
kao udruga građana, dugi niz godina bavimo se problematikom vezanom za zaštitu i prava životinja otkrivajući i obznanjujući razne oblike zlouporaba i nehumanih postupaka prema životinjama te prateći sudske postupke u kojima su životinje žrtve. Pritom smo uočili određenu neusklađenost između zakona i prakse, odnosno nedovoljno i preblago sankcioniranje raznih pojavnih oblika kaznenih djela na štetu životinja, koja su, nažalost, posljednjih godina poprimila nove i teže oblike.
Stoga smo slobodni uputiti Vam ovaj prijedlog izmjena članka 205. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22) uključujući prijedlog povećanja sankcija predviđenih u članku 205. Kaznenog zakona te uvođenje novog, kvalificiranog oblika izvršenja ovog kaznenog djela.
Nadalje, predlažemo i da se u Kazneni zakon uvede novo kazneno djelo – kazneno djelo Napuštanje životinja, koje je trenutačno odredbama Prekršajnog zakona kategorizirano kao prekršaj, a što u dosadašnjoj praksi nije dalo gotovo nikakve rezultate u smislu generalne prevencije. Također, predlažemo da se u Kazneni zakon uvede novo kazneno djelo – kazneno djelo Borbe životinja, što je također kategorizirano kao prekršaj, no bez propisane kazne, pa se u praksi može djelomično sankcionirati samo kroz općenite odredbe i nedovoljno visoke kazne propisane člankom 205. Kaznenog zakona, što potiče recidivizam.
Predlažemo i da se u Kazneni zakon uvede nova sigurnosna mjera – mjera zabrane držanja i nabavljanja životinja, koja bi se mogla izreći za najteže slučajeve zlostavljanja životinja kada okolnosti izvršenja upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela.
Redom ćemo predstaviti, a potom i obrazložiti naše prijedloge.
1. Prijedlog izmjene kaznenog djela iz članka 205. Kaznenog zakona
Prema važećem Kaznenom zakonu, članak 205. Zakona glasi:
„Ubijanje ili mučenje životinja
(1) Tko usmrti životinju bez opravdanog razloga ili je teško zlostavlja, nanosi joj nepotrebne boli ili je izlaže nepotrebnim patnjama,
kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.
(2) Tko kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počini iz koristoljublja,
kaznit će se kaznom zatvora do dvije godine.
(3) Tko iz nehaja uskratom hrane ili vode ili na drugi način izloži životinju tegobnom stanju kroz dulje vrijeme,
kaznit će se kaznom zatvora do šest mjeseci.
(4) Životinja iz ovoga članka oduzet će se.”
Predlažemo odredbe članka 205. Kaznenog zakona izmijeniti kako slijedi:
„Ubijanje ili mučenje životinja
(1) Tko zlostavlja životinju, nanosi joj nepotrebne boli, izvrši s njom spolni odnošaj ili na druge načine zadovoljava spolne potrebe pomoću životinje ili ju izlaže trovanju i drugim nepotrebnim patnjama,
kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.
(2) Tko kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počini iz koristoljublja, bezobzirne osvete, mržnje, radi snimanja i distribuiranja pornografskih materijala ili iz drugih niskih pobuda ili ako su prouzročene teške tjelesne ozljede, teško narušenje zdravlja ili smrt životinje,
kaznit će se kaznom zatvora od jedne do pet godina.
(3) Tko usmrti životinju bez opravdanog razloga,
kaznit će se kaznom zatvora od jedne do tri godine.
(4) Tko iz nehaja uskratom hrane ili vode ili na drugi način izloži životinju tegobnom stanju kroz dulje vrijeme,
kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.
(5) Ako je kaznenim djelom iz stavka 4. ovoga članka prouzročena smrt životinje ili se radi o većem broju životinja,
kaznit će se kaznom zatvora od jedne do tri godine.
(6) Životinja iz ovoga članka oduzet će se.”
2. Uvođenje novog kaznenog djela na štetu životinja u odredbe KZ-a – Napuštanje životinja
Predlažemo da se u Kazneni zakon uvede novo kazneno djelo – Napuštanje životinja, sljedećeg zakonskog opisa:
„Napuštanje životinja
(1) Tko napusti životinju s ciljem da je se trajno riješi,
kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.
(2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovog članka prouzročena smrt životinje ili je napušten veći broj životinja,
kaznit će se kaznom zatvora od jedne do tri godine.”
3. Uvođenje novog kaznenog djela na štetu životinja u odredbe KZ-a – Borbe životinja
Predlažemo da se u Kazneni zakon uvede novo kazneno djelo – Borbe životinja, sljedećeg zakonskog opisa:
„Borbe životinja
(1) Tko obučava životinje za borbe, organizira borbe životinja, oglašava borbe, organizira klađenje ili sudjeluje u klađenju u vezi s borbama životinja,
kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine.
(2) Tko kao gledatelj prisustvuje borbama životinja ili omogući prisustvovanje maloljetnoj osobi,
kaznit će se kaznom zatvora do šest mjeseci.
(3) Tko uzgaja, drži, proda ili preda drugome životinju u svrhu iz stavka 1. ovoga članka,
kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do dvije godine.
(4) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovog članka prouzročena smrt životinje,
kaznit će se kaznom zatvora od jedne do tri godine.
(5) Životinja iz ovoga članka oduzet će se.”
4. Uvođenje nove sigurnosne mjere – mjere zabrane držanja i nabavljanja životinja
Predlažemo da se u Kazneni zakon uvede nova sigurnosna mjera zabrane držanja i nabavljanja životinja na način da se u članak 65. Kaznenog zakona doda, iza riječi „zatvora”, tekst koji glasi: „i zabrana držanja i nabavljanja životinja”.
Tada bi članak 65. glasio:
„Članak 65.
Sigurnosne mjere jesu: obvezno psihijatrijsko liječenje, obvezno liječenje od ovisnosti, obvezan psihosocijalni tretman, zabrana obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti, zabrana upravljanja motornim vozilom, zabrana približavanja, uznemiravanja i uhođenja, udaljenje iz zajedničkog kućanstva, zabrana pristupa Internetu, zaštitni nadzor po punom izvršenju kazne zatvora te zabrana držanja i nabavljanja životinja.”
Iza članka 76. dodaje se članak 76.a koji glasi:
„Zabrana držanja i nabavljanja životinja
Članak 76.a
(1) Sigurnosnu mjeru zabrane držanja i nabavljanja životinja u trajanju od jedne do pet godina, računajući od izvršnosti sudske odluke, sud može izreći počinitelju koji je počinio kazneno djelo na štetu životinje, ako postoji opasnost da će počiniti isto ili slično djelo.
(2) Vrijeme provedeno u zatvoru, kaznionici ili ustanovi ne uračunava se u vrijeme trajanja ove mjere.
(3) Za vrijeme zabrane iz stavka 1. ovoga članka osuđenik se ne smije baviti određenim poslom u kojemu će biti u kontaktu sa živim životinjama.
(4) Na zabranu iz stavka 1. ovoga članka shodno će se primijeniti odredba članka 71. stavka 5. ovoga Zakona.
(5) Po proteku jedne godine od početka izvršavanja mjere izrečene na temelju stavka 1. ovoga članka, sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njezino izvršenje ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz stavka 1. ovoga članka. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja.
(6) Sud će o pravomoćno izrečenoj mjeri iz stavka 1. ovoga članka obavijestiti nadležnu policijsku upravu prema mjestu prebivališta osuđenika.”
O B R A Z L O Ž E N J E
AD 1. KAZNENO DJELO UBIJANJA ILI MUČENJA ŽIVOTINJA
Smatramo nužnim razdvojiti usmrćivanje životinje bez opravdanog razloga od raznih oblika zlostavljanja životinja kako bi se i predviđena kazna mogla razlikovati u ova dva slučaja. Nužno je i povećati zapriječene kazne iz članka 205. Zakona s obzirom na to da one više nisu odgovarajuće jer su se razvili novi pojavni oblici zlostavljanja životinja koji svojom težinom i društvenom opasnošću zahtijevaju znatno strože kažnjavanje.
Naime, važeći članak 205., stavak 1. i 2., kao zapriječenu kaznu počinitelju za usmrćenje životinje bez opravdanog razloga ili ako ju teško zlostavlja, nanosi joj nepotrebne boli ili ju izlaže nepotrebnim patnjama, propisuje kaznu zatvora do jedne godine, a ako je kazneno djelo počinjeno iz koristoljublja, kaznom zatvora do dvije godine.
Treba naglasiti da već i sadašnje odredbe Kaznenog zakona koje reguliraju članak 205. – Ubijanje ili mučenje životinja, ako ih usporedimo s nekim drugim odredbama KZ-a, nisu odgovarajuće te se ukazuju nepravičnima. Tako upiremo na odredbu članka 235. Kaznenog zakona – kazneno djelo Oštećenje tuđe stvari, za koje su predviđene sankcije znatno strože nego za kazneno djelo ubijanja ili mučenja životinja, a za što, smatramo, doista nema nikakvog opravdanja. Iako je notorno da su životinje živa bića koja nesporno osjećaju bol i patnju, ne samo fizičku nego i psihičku, Kazneni zakon predviđa znatno strože kaznene sankcije ako počinitelj ošteti neživu stvar nego kad ubije ili okrutno muči živo, ranjivo biće!
Uspoređujući ova dva kaznena djela, treba istaknuti još jednu očitu nelogičnost. Kazneno djelo Oštećenje tuđe stvari iz članka 235. Kaznenog zakona glasi: „Tko ošteti, uništi, izobliči ili učini neuporabljivom tuđu stvar, kaznit će se kaznom zatvora do dvije godine, a ako je djelo počinjeno iz niskih pobuda ili je njime prouzročio znatnu štetu, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.” Prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17), članak 2., stavak 2. Zakona određuje da su stvari tjelesni dijelovi prirode, različiti od ljudi, koji služe ljudima za uporabu. Uzima se da su stvari i sve drugo što je zakonom s njima izjednačeno. Dakle, formalno, prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, životinje se smatraju stvarima iako, faktično, po svojim svojstvima, poglavito visoko razvijenoj svijesti i emocijama, to nikako nisu.
Dakle, može se zaključiti da je kazneno djelo Ubijanje ili mučenje životinja iz članka 205. Kaznenog zakona zapravo lex specialis kaznenog djela Oštećenje tuđe stvari iz članka 253. Kaznenog zakona pa ni s tog osnova nema opravdanja da sankcije predviđene za kazneno djelo iz članka 205. budu niže od sankcija predviđenih za kazneno djelo iz članka 253. Kaznenog zakona. Stoga smatramo da ih treba izjednačiti u pogledu predviđenih sankcija. Ističemo da su životinje u pravnom smislu najbliže kategoriji „posebno ranjivi” zato što se zbog svojih fizičkih i urođenih karakteristika, kao i uvjetovanih ponašanja koja su rezultat duge povijesti suživota s čovjekom, ne mogu zaštititi od ljudske manipulacije, iskorištavanja i zlostavljanja. Stoga, sa stajališta humanosti i pravednosti, nedopustivo je i paradoksalno da maksimalna predviđena kazna za oštećenje tuđe (nežive!) stvari iznosi pet godina zatvora, a da maksimalna kazna zatvora za bilo koji, pa bio to i najgrublji i najmonstruozniji način ubijanja ili mučenja živog bića, pa bila to i životinja, iznosi samo godinu dana, dakle, da je četiri puta blaža! Takvo normiranje dovodi i suce u nemogućnost izricanja adekvatne kazne zatvora za najteže oblike ovog kaznenog djela, kao što je bio slučaj u medijski izuzetno eksponiranom kaznenom predmetu dugogodišnjeg silovanja vlastitih pasa, kada je javnost opravdano počinitelja nazivala „monstrumom” i očekivala adekvatnu, strogu kaznenu sankciju, koju je bilo nemoguće izreći s obzirom na trenutačno važeće odredbe Kaznenog zakona. Upravo navedeni kazneni predmet razotkrio je postojanje novih, izuzetno opasnih pojavnih oblika izvršenja ovog kaznenog djela i, kao otežavajuću okolnost, postojanje internetske mreže razmjene fotografija i videosnimaka ovih kaznenih djela gdje se počinitelji doslovce natječu tko će na okrutniji način silovati svoje pse. Ne treba niti spominjati, u današnje doba nevjerojatnog porasta korištenja elektroničkih medija, naročito od strane mladih generacija, koliko razorno takvi sadržaji mogu djelovati na psihu mladih osoba, a pojedine od njih, nažalost, mogu i motivirati na izvršenje ovakvih ili sličnih kaznenih djela. Sve to ukazuje na visoku društvenu opasnost ovih kaznenih djela, a time i potrebu uvođenja mogućnosti znatno strožeg sankcioniranja počinitelja takvih kaznenih djela.
Svakako je potrebno istaknuti i sljedeći problem – gornja granica kazne zatvora predviđena za ovo kazneno djelo od samo jedne godine posljedično dovodi i do kratkog zastarnog roka, što je također bilo itekako problematično u gore navedenom predmetu višegodišnjeg silovanja pasa, iz razloga što je okrivljeni vješto izbjegavao prisustvovanje raspravama iskorištavajući pritom i činjenicu zaposlenja u tijelu EU-a. To je u konačnici dovelo do opasnosti od nastupa apsolutne zastare, time i nekažnjavanja počinitelja, što je nedopustivo.
Napominjemo da zakonodavstva drugih država omogućavaju veću maksimalnu predviđenu kaznu već za samu proizvodnju, prodaju, širenje i posjedovanje pornografije koja prikazuje seksualne radnje sa životinjama: primjerice, Njemačka, Švicarska, Latvija i Norveška kaznom zatvora do tri godine, a Turska kaznom zatvora do četiri godine.
Pritom treba posebno istaknuti da je kazneno djelo Ubijanje ili mučenje životinja iz članka 205. Kaznenog zakona smješteno u Glavu XX. Kaznenog zakona koja glasi „Kaznena djela protiv okoliša”. U doba sve većeg osvještavanja međusobne neraskidive povezanosti ljudi i okoliša, uključujući životinje, i potrebe za njihovim očuvanjem kao cjeline, u svjetskim znanstvenim, a posljedično i zakonodavnim sferama, sve više pozornosti posvećuje se vrednovanju i očuvanju okoliša kao jednog od presudnih uvjeta čovjekova opstanka. Stoga je potrebno i u Republici Hrvatskoj osvijestiti važnost zaštitnog objekta ove Glave KZ-a i valorizirati ga i kroz strože sankcije za njegovo povređivanje.
Tim više što treba povezati odredbu članka 1. Kaznenog zakona s člankom 52. Ustava Republike Hrvatske. Naime, članak 1. Kaznenog Zakona propisuje kaznena djela i kaznenopravne sankcije za ponašanja kojima se povređuju ili ugrožavaju i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom Republike Hrvatske. Ustav Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) u čl. 3. životinjskome svijetu, kao dijelu prirode i čovjekova okoliša, daje značaj najviše vrednote ustavnog poretka i temelja za tumačenje Ustava, a u članku 52. stavku 1. životinjskome svijetu, kao dobru od interesa za Republiku Hrvatsku, priznaje se osobita zaštita.
AD 2. KAZNENO DJELO NAPUŠTANJA ŽIVOTINJA
Kao što smo već naveli u gornjem tekstu, zaštitnom objektu ove vrste kaznenih djela u zakonodavstvu europskih zemalja pristupljeno je s većom sviješću o međusobnoj povezanosti ljudi i okoliša, uključujući životinjski svijet, te s većim senzibilitetom za životinje kao bića koja trpe ne samo fizičku nego i psihičku bol, a što je rezultiralo i strožim normiranjem kaznenih djela počinjenih na njihovu štetu nego što je to učinjeno u Republici Hrvatskoj. U tom smislu dostavljamo u prilogu pregled normativnih odredbi niza zemalja koje u svojem zakonodavstvu predviđaju napuštanje životinja kao zasebno kazneno djelo (Kanada, Finska, Švedska, Francuska, Sjeverna Irska, Mađarska) ili, ako ga svrstavaju u sferu prekršaja, predviđaju i zatvorsku kaznu za počinitelje (npr. Švicarska).
U Republici Hrvatskoj čin napuštanja životinja trenutačno je sankcioniran prekršajnim odredbama Zakona o zaštiti životinja (NN 102/17, 32/19). Članak 4. stavak 1. točka 15. Zakona određuje što se smatra napuštanjem životinja: „napuštena životinja je životinja koju je vlasnik svjesno napustio kao i životinja koju je napustio zbog više sile kao što su bolest, smrt ili gubitak slobode te životinja koje se vlasnik svjesno odrekao”. U članku 6. stavku 1. točki 1. Zakona propisano je da posjednik ne smije napustiti domaću životinju, kućnog ljubimca ili uzgojenu divlju životinju i druge životinje koje drži pod nadzorom. Članak 86. stavak 3. Zakona propisuje da će se fizička osoba koja napusti domaću životinju, kućnog ljubimca ili uzgojenu divlju životinju i druge životinje držane pod nadzorom čovjeka, kazniti novčanom kaznom od 15.000,00 do 30.000,00 kuna.
U nastavku ćemo obrazložiti zašto smatramo da bi čin napuštanja životinja trebalo uvesti kao novo kazneno djelo u Kazneni zakon te da postojeće prekršajne sankcije nisu dovoljne, a ni odgovarajuće, težini i društvenoj opasnosti ovih djela.
Kao prvo, napuštajući životinju odnosno ostavljajući ju bez hrane i vode, izloženu raznim opasnostima u gradu ili prirodi (pretjerane vrućine ili hladnoća, opasnost od vozila, stradavanje od drugih životinja), počinitelj postupa s neizravnom namjerom – svjestan je da životinja ne može preživjeti sama i pristaje na takvu posljedicu. Pritom je također svjestan da smrt od gladi, žeđi ili smrzavanja ne nastupa odmah, nego uključuje dugotrajnu patnju i agoniju. Nemilosrdnost s kojom postupa počinitelj ukazuje na njegov visok stupanj kriminalne volje, a time i na društvenu opasnost.
Praksa je ukazala na razne oblike ovakvog protupravnog postupanja, odnosno na slučajeve napuštanja životinja koje nisu kućni ljubimci. Opisat ćemo drastičan primjer napuštanja životinja koji ni po čemu ne može biti svrstan u kategoriju prekršaja jer ima sva obilježja kaznenog djela i zaslužuje odgovarajuću kaznenu sankciju. Tako nam je iz komunikacije s veterinarskom inspekcijom poznat slučaj osobe koja je dobila državna sredstva, poticaje za uzgoj krava „muzara” simentalske pasmine, nakon čega je kupila krave, a ostatak novca, umjesto na hranu za krave, utrošila je na kupnju skupog automobila i luksuzan život. Krave su danima ostavljene u polju, bez hrane i vode. Prizor koji je zatekao veterinarskog inspektora, koji je došao po dojavi očajnih susjeda koji nisu mogli gledati polagano umiranje tih plemenitih (i skupih) životinja, potresao je i samog veterinarskog inspektora koji je slikovito opisao prizor koji je vidio: „krave i telad sličili su na kosture, polumrtve su ležale ne mogavši se više kretati od slabosti... taj strašan prizor podsjećao je na izgladnjele logoraše u nacističkim logorima...” Takvo postupanje počinitelja, koji bez sumnje treba odgovarati za zlouporabu poticaja, zahtijeva istovremeno i sankcioniranje takvoga neljudskog postupanja prema životinjama. Svako civilizirano društvo, kroz odgovarajuću kaznenopravnu reakciju, mora jasno izraziti društvenu osudu takva postupanja, a zakon mora imati predviđenu mogućnost adekvatnog kažnjavanja i takve vrste kaznenih djela.
Veliki problem predstavlja i napuštanje domaćih životinja, čemu svjedoče česti slučajevi napuštenih goveda, koza, ovaca, magaraca, konja i drugih velikih domaćih životinja, za koje uopće ne postoje odgovarajuća skloništa te one nekontrolirano lutaju i postaju žrtve svojih neodgovornih vlasnika.
Drugi razlog koji govori u prilog potrebi za uvođenjem napuštanja životinja kao kaznenog djela u Kazneni zakon jest dodatna društvena opasnost do koje dolazi zbog napuštanja životinja – napuštene životinje nekontrolirano lutaju po gradovima i selima ugrožavajući sudionike u prometu, zdravlje i tjelesni integritet ljudi.
Nadalje, zbrinjavanje napuštenih životinja velik je financijski teret za jedinice lokalne samouprave – gradove i općine, koje su zakonski obavezne financirati i organizirati poslove zbrinjavanja napuštenih životinja. Dakle, obavezne su osnivati skloništa za napuštene životinje, informacijske centre, organizirati programe kastracija, oglašavanje udomljavanja životinja, edukaciju građana i sl. Mnogi napušteni psi ostaju u skloništu godinama, pa čak i doživotno, što dovodi do visokih troškova hrane i liječenja pasa te zahtijeva zapošljavanje odgovarajućeg stručnog osoblja, a troškove snosi cijela društvena zajednica.
Iz svega navedenoga proizlazi da je napuštanje životinja protupravno ponašanje i ozbiljan društveni problem koji bi trebalo kriminalizirati Kaznenim zakonom kao kazneno djelo kažnjivo kaznom zatvora.
AD 3. KAZNENO DJELO BORBI ŽIVOTINJA
Borbe pasa (kao i druge borbe životinja) dio su organizirane, ponekad i međunarodne, mreže kriminala, što uključuje uzgoj, prodaju i obučavanje pasa za tu svrhu, pri čemu su psi podvrgnuti napornim i nasilnim treninzima, mučenju i krvoločnim borbama, koje završavaju ozljedama i smrću pasa. Kako je riječ o ilegalnim događanjima, ozljede pasa rijetko liječe veterinari, a ako i liječe, tada su i oni uključeni u kazneno djelo mučenja životinja, koje ne prijavljuju. Organizatori i sudionici ostvaruju astronomske zarade putem klađenja i parenja pasa, kojim se želi postići njihova borbenost i agresivnost. Organizatori, ujedno i vlasnici borbenih pasa, distribuiraju videosnimke borbi reklamirajući ovu krvavu razonodu. Borbe se redovito održavaju, a osim pripadnika kriminalnog miljea, sudionici takvih borbi su i intelektualci. Ako i kada su psi spašeni i oduzeti, njihova rehabilitacija u ionako već prepunim skloništima je duga, što predstavlja veliki trošak lokalnim zajednicama koje su dužne financirati rad skloništa za životinje, trošak stručnjaka koji rade na resocijalizaciji pasa, a takvi psi teže su udomljivi ili ostaju doživotno neudomljivi i na teret skloništa.
Pravilnik o opasnim psima (NN 117/2008) definira opasnog psa, između ostaloga, i kao bilo koju jedinku te vrste, podrijetlom od bilo koje pasmine, koja je „uzgajana i/ili dresirana za borbe pasa ili zatečena u organiziranoj borbi s drugim psom”. Članak 5. stavak 2. točka 5. Zakona o zaštiti životinja (NN 102/17, 32/19). propisuje da je zabranjeno „obučavati životinje za borbe, organizirati borbe životinja, osim tradicionalnih natjecanja bikova ili sudjelovati u njima uz obveznu suglasnost i prisustvo veterinarskog inspektora, posjećivati ih i oglašavati te u vezi s borbama organizirati klađenje i sudjelovati u klađenju”. No navedeni zakon ne sankcionira kršenje ove odredbe jer nema za nju propisanu kaznu. To znači da se u Republici Hrvatskoj prekršajno ne sankcioniraju borbe životinja!
Trenutačno se borbe pasa/životinja mogu sankcionirati jedino sukladno općenitoj odredbi članka 205. Kaznenog zakona, s premalom gornjom granicom kazne zatvora i bez mogućnosti sankcioniranja onih koji sudjeluju kao gledatelji i uzgajivači/prodavatelji pasa za borbe. Stoga predlažemo da se Kaznenim zakonom borbe životinja sankcioniraju kao kazneno djelo, s visinom zatvorske kazne koja će obeshrabriti od recidivizma i odvratiti potencijalne počinitelje, mahom iz kriminalnog miljea, od obučavanja životinja za borbe, organiziranja borbi i klađenja te nanošenja životinjama boli i patnje, s čestim smrtnim posljedicama kao rezultatom borbi. Pritom se izraz „životinje” u našem prijedlogu može zamijeniti izrazom „pas”.
Kako borbe pasa/životinja imaju sve elemente kaznenog djela, prije nego prekršajnog, smatramo da bi se svrha kažnjavanja bolje postigla reguliranjem borbi i organiziranja borbi životinja kao kaznenog djela, po uzoru na neke druge države. Primjerice, kada je riječ o kazni zatvora, kanadsko zakonodavstvo onoga tko „na bilo koji način potiče, promiče, dogovara, pomaže, prima novac ili sudjeluje u borbama ili vabljenju životinja” kazneno sankcionira kaznom zatvora do pet godina te se počinitelju može naložiti da plati troškove osobi ili organizaciji koja je zbrinula životinju kao posljedicu počinjenja kaznenog djela. Za onoga tko „priređuje, održava, organizira klađenje ili se kladi na borbu životinja” Mađarska propisuje kaznu zatvora do tri godine, a za recidivistu do pet godina, dok za onoga tko prisustvuje borbama, kao i onoga tko nabavlja, drži, uzgaja, dresira ili stavlja u promet životinje za potrebe borbi propisuje do dvije godine zatvora, odnosno do tri godine zatvora u slučaju ponavljanja kaznenog djela. Švicarsko zakonodavstvo također kažnjava organiziranje borbi životinja zatvorskom kaznom. I u aktualnom prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika Crne Gore predlaže se sankcioniranje organiziranja borbi životinja, obučavanja životinja za borbe, prisustvovanja borbama i klađenja, i to zatvorskim kaznama do tri godine i oduzimanjem životinja.
Hrvatsko zakonodavstvo očito prepoznaje nužnost zaštite životinja koje se, prvenstveno iz koristoljublja i stjecanja imovinske koristi, iskorištavaju za međusobne borbe. Unatoč tome, životinje koje se koriste za borbe nisu adekvatno pravno zaštićene. Kako su za provedbu Zakona o zaštiti životinja prvenstveno nadležni komunalno redarstvo i veterinarska inspekcija, a za utvrđivanje i dokazivanje svih okolnosti vezanih za borbe pasa nužno je djelovanje policije, logično je da one budu sankcionirane kazneno, zbog čega i predlažemo uvođenje borbi životinja kao novog kaznenog djela u odredbe Kaznenog zakona.
AD 4. SIGURNOSNA MJERA ZABRANE DRŽANJA I NABAVLJANJA ŽIVOTINJA
Kao i kod svake sigurnosne mjere, uvođenjem predložene sigurnosne mjere u Kazneni zakon suci bi dobili mogućnost izricanja ove mjere u slučajevima kada bi se kumulativno steklo više faktora koji opravdavaju primjenu ove mjere, dakle, kod najtežih oblika ovih kaznenih djela, kada se radi o recidivizmu, kod osoba za koje se utvrdi postojanje opasnosti od ponavljanja ovakvih ili sličnih djela i sl. Praksa je pokazala da su počinitelji kaznenih djela na štetu životinja u velikome broju agresivne osobe koje ne prezaju od nasilja ni prema ljudima, a kamoli životinjama, te da nakon što im se sudskim putem oduzme životinja, imaju tendenciju da nabave novu životinju, koju također zlostavljaju. Kada sud utvrdi da se radi o takvom počinitelju, trebala bi postojati mogućnost zabrane svakog držanja i nabavljanja novih životinja.
Uvođenjem ove nove sigurnosne mjere u Kazneni zakon ojačala bi se preventivna funkcija Kaznenog zakona jer bi se tako moglo učinkovito prevenirati da osobe sklone zlostavljanju životinja niti ne dolaze u priliku da počine novo kazneno djelo na štetu životinja.
Zaključno, navedenim prijedlogom apeliramo na Vas da inicirate pokretanje izmjene članka 205. Kaznenog zakona te uvođenje novih članaka Napuštanje životinja i Borbe životinja, kao i nove sigurnosne mjere zabrane držanja i nabavljanja životinja. Na raspolaganju smo za sve dodatne informacije i suradnju.
S poštovanjem,
Snježana Klopotan Kačavenda
koordinatorica projekata
U Zagrebu, 29. svibnja 2023.
