20 godina Prijatelja životinja
Oslobodili su pse života na lancu, veganstvo je postalo in, krznene bunde su out
Možda je najveći uspjeh, kaže predsjednik udruge Luka Oman, upravo razvoj svijesti o načinu odijevanja, prehrane, kupnje kozmetike
Prije 20 godina vegetarijanci su bili rijetki, veganstvo u povojima, a dobri recepti za bezmesna jela apstraktan pojam. I psi su se rijetko mikročipirali i udomljavali, životinje su se uzgajale zbog krzna, "paradirale" za publiku u cirkusima i na njima se redovito testirala kozmetika, a petarde su pucale u svako doba. Danas je situacija i te kako drukčija, što su, među ostalim, i rezultati rada Prijatelja životinja koji slave dva desetljeća. Udruga je na početku imala nekoliko članova, danas ih je na tisuće, kao i onih koji podržavaju njihov rad, a za obljetnicu se prisjećaju i dugogodišnjih bitki te promjena koje su se dogodile zahvaljujući njihovu angažmanu.
U kavezu na trgu 24 sata
– Gradili smo od nule, bilo je jako teško, a ni sada nije lako. Radimo na istom principu, velike želje i dobri planovi, štedljivo i hrabro, s vjerom da se svijet može promijeniti nabolje. Danas smo se razvili u jaku udrugu, no i dalje trebamo pomoć. Činjenica je da bismo uz veće financijske mogućnosti ostvarili više toga što želimo i što je zapravo potrebno. Od samoga početka želimo da udruga bude snažna organizacija koja će stalno rasti i kojoj postavljamo osnove za buduće naraštaje, koji će na tim dobrim temeljima stvarati pravedniji i suosjećajniji svijet – kaže Luka Oman, predsjednik Prijatelja životinja. U njihovu uredu u Jurišićevoj, dodaje, rade ljudi koji su svjesno prihvatili emotivno i psihički težak posao s malim primanjima, no ponosni su na svaki dan uložen u borbu za životinje.
– To nije tek običan posao, već velika predanost. Nismo birali raditi stvari koje su prihvaćene u javnosti, već one koje su potrebne. Govorimo o najvećim problemima u ljudskom postupanju prema životinjama i pokušavamo njihov život učiniti vidljivijim – objašnjava.
Uvijek se trude, dodaje, razumjeti ljude, ne osuđivati ih i pomoći im u tranziciji prema veganstvu.
– Ljudi imaju izbor samo ako imaju znanje i spoznaju, ako znaju uzroke i posljedice i oslobode se okova da nešto ne može biti drukčije i bolje, kako za njih tako i za druge. Nikada se nismo ustručavali moliti ljude da mijenjaju sebe, govoriti im istinu koja od njih traži konkretnu promjenu stava, ponašanja, odijevanja i prehrane, zapravo načina života. Drago nam je da su mnogi to prepoznali i što to cijene, pa čak i kad se ne slažu s nama u potpunosti ili kada ne mogu obraditi informacije koje im pružamo – govori Oman. U ovih 20 godina staža svašta se događalo, a u sjećanju će mu ostati, opisuje, kako je 2007. na 24 sata bio zatvoren u kavezu na Jelačićevu trgu kako bi ukazao na patnju kokoši u uzgoju.
– Tada smo izazvali razne reakcije prolaznika pa je bilo i ljutnje, bijesa, plača, ismijavanja, gađanja jajima, bacanja blitve… Sve to pokazuje da je ljudima stalo, da ih nešto muči i da zapravo čak i kada se ponašaju potpuno suprotno, žele biti bolji prema životinjama, žele pravedniji svijet za njih i za sebe. Ljudi su htjeli potrgati kavez, neki su me molili da iziđem jer to nije u redu, htjeli su razgovarati, grubo ili manje grubo, provocirajući ili iskreno zainteresirani. Ni trenutak u tih 24 sata nisam bio sam, čak ni usred noći – prisjeća se. Tada su mu prišla dva studenta koja su došla s intencijom da se rugaju, a otišli s receptima za veganske palačinke i pohane bukovače. – Kako nisam reagirao na provokacije, počeli su postavljati pitanja želeći saznati kako živjeti bez jaja u prehrani. Jedan me pitao kako radim palačinke, a drugi kako poham piletinu – govori. Na performansima su se često znali ukočiti tako da ni hodati nisu mogli, ali vrijedilo je, dodaje, ako je barem jedna osoba shvatila poruku i stavila se u poziciju životinja koje pate na puno gori način. – Pamtit ćemo i performans protiv krzna u kojemu smo samo u donjem rublju polijegali predstavljajući životinje ubijene i oderane zbog kaputa. Legli smo na stare ofucane bunde kako bismo dodatno pojačali simboliku, a i da ne ležimo izravno na betonu. Prolaznica je, vidjevši da je jednoj aktivistici noga ipak završila izvan kaputa, uzela svoj šal i stavila ga pod njezinu nogu kako joj ne bi bilo hladno pa nastavila dalje – prisjeća se Oman.
Zahvaljujući udruzi, primjerice, od 2013. je dopušten ulazak s kućnim životinjama u zagrebačke tramvaje i buseve, organiziran je prvi veganski ručak u Uredu predsjednika, a po povoljnijim cijenama u proteklih 10 godina kastrirano je više od 5000 pasa i mačaka. Usto je od 2017. zakonom zabranjeno držati pse stalno vezane, a inicirali su i da se lanci potpuno zabrane– No možda je najveći uspjeh u promjeni svijesti, odnosno velikom broju ljudi koji su spremni mijenjati svoj način odijevanja, prehrane, kupnje kozmetičkih proizvoda, onih koji su prestali posjećivati zoološke vrtove i cirkuse sa životinjama i koji udomljavaju umjesto da kupuju životinju. Danas je i veganstvo postalo gotovo mainstream. Sve više ljudi koji, iako još nisu vegani, biraju biljne proizvode. Najveće hrvatske tvrtke za proizvodnju mesa i mliječnih proizvoda imaju svoje bezmesne linije, a postalo je uobičajeno da u televizijskim reklamama vidimo kozmetičke proizvode i sredstva za čišćenje za koja se ističe da nisu testirani na životinjama – kaže Oman.
Inspekcija i kazne za napuštanje
Hrana biljnog podrijetla namijenjena je svima, a ne samo veganima, objašnjava, pa je sve veća potražnja dovela i do povećanja ponude.
– Stoga se danas na policama trgovina mogu naći i razne biljne paštete, salame, kobasice, burgeri, ćevapi, panirani odresci, hrenovke, majoneze bez jaja, pšenično meso, odnosno sejtan, biljni sirevi, šlag, vrhnje, pudinzi, jogurti, mlijeka, zamjene za jaja, kajganu i mnogi drugi – ističe. Što se tiče planova za budućnost, fokusirani će, među ostalim, biti na to da se osnuje inspekcija za zaštitu životinja, da se njihovo napuštanje sankcionira kao kazneno djelo, počnu transformirati zoološki vrtovi, veganski proizvodi subvencioniraju i promoviraju kao zdrava alternativa te da se uvedu veganski obroci u vrtiće i škole. – To je samo mali dio naših planova, a u svemu će nam i dalje trebati pomoć svih kojima je stalo da napredujemo kao društvo – zaključuje Luka Oman.
Članak preuzet sa: www.vecernji.hr
Autorica: Mateja Ježovita
