Kako je jedan mali borac postao Flin
Sa strahom i velikom znatiželjom, dan po dan, Flin je polako upoznavao kuću, vrt, ulicu i cijeli Josipovac. Bilo mi je jako teško gledati kako se tek tad privikava na svijet koji mu je odavno trebao pripadati i kako je sloboda koju je trebao imati od prvog dana svog života za njega tek tad postala stvarnost.
Da je Flin borac moglo se vidjeti odmah. Nakon svih patnji koje su prošli on i njegovi mali prijatelji prilično je hrabro zakoračio u novi svijet - na putu prema kući unatoč dugoj vožnji i nama, njemu nepoznatim ljudima, osjetio je slobodu i jednostavno se počeo igrati! Nije trebalo dugo da zadobijemo njegovo beskrajno povjerenje i ljubav, ali sve one nama obične situacije i stvari njemu su bile nešto posve novo.
Sa strahom i velikom znatiželjom, dan po dan, Flin je polako upoznavao kuću, vrt, ulicu i cijeli Josipovac. Bilo mi je jako teško gledati kako se tek tad privikava na svijet koji mu je odavno trebao pripadati i kako je sloboda koju je trebao imati od prvog dana svog života za njega tek tad postala stvarnost. Svaki je dan otkrivao i učio nešto novo, a mi smo dali sve od sebe da Flin postane velika, velika maza.
Naša je maza od jutra do mraka stalno na gasu - pun je energije, trči i jako je razigran. Obožava šetnje i prirodu, voli se igrati s drugim psima, ali voli i mace iako mu i dan danas nije jasno zašto uporno bježe od njege. Jako voli djecu i strpljivo podnosi sva njihova štipkanja, voli fino papati i uvijek gleda kako bi se negdje nešto užicalo. I, evo, nakon godinu dana Flin je potpuno drukčiji - sretan i veseo, a ja sam sretna što smo baš mi dobili priliku da promijenimo njegov život i pružimo mu svu ljubav. Čini mi se da i nije moglo biti drukčije osim ovoga - da smo mi njegovi a on naš. Bilo bi dobro da i on može reći svoju stranu priče, ali mislim da njegov pogled i veselo mahanje repom govore dovoljno!
Andreja Aleksić
Josipovac, 21.7.2006.