Prednosti no kill skloništa u zbrinjavanju napuštenih životinja

| More

Postojeći Zakon o zaštiti životinja dopušta usmrćivanje životinja u skloništima nakon 60 dana. Ta odredba suprotna je zaštiti životinja i dugogodišnjoj uhodanoj praksi šest skloništa u Hrvatskoj (u Zagrebu, Osijeku, Varaždinu, Virovitici, Bjelovaru i Čakovcu) koja ne usmrćuju životinje i koja su najuspješnija po broju udomljenih životinja. To nije u skladu ni s voljom više od 90 % građana koji ne žele da njihov novac odlazi na ubijanje, već na učinkovito zbrinjavanje napuštenih životinja. Ljudi često ostavljaju neželjene životinje tamo gdje znaju da postoji no kill sklonište jer u njima životinje ostaju do udomljenja, a sva sredstva usmjeravaju se na kastraciju, mikročipiranje, veterinarsku skrb, oglašavanje životinja, traženje udomitelja i edukaciju.

Hrvatska nema čopore napuštenih pasa na ulicama ni alarmantnu situaciju. Nakon 10 godina treba prestati tražiti opravdanja i rutinski ubijati neželjene mlade i zdrave pse, tim više što postoje dobri primjeri zbrinjavanja napuštenih životinja bez njihova usmrćivanja. Stoga je važno da zabrana usmrćivanja životinja u skloništima postane dijelom novog Zakona o zaštiti životinja. Skloništa koja više neće moći čekati protek roka od 60 dana kako bi usmrtili psa morat će aktivno raditi na zbrinjavanju pasa kroz oglašavanje, programe kastracije i udomljavanje.

Veći broj udomljavanja i nema pretrpanosti životinjama

Skloništa koja usmrćuju životinje imaju godišnje iznimno velik broj usmrćenih životinja u odnosu na broj udomljenih. Za razliku od njih, no kill skloništa iz godine u godinu primaju maksimalan broj životinja koje mogu stati u sklonište te udomljavaju gotovo jednak broj životinja koliko ih i prime. Usto, pružaju bolju veterinarsku skrb i potrebnu njegu, sve životinje su kastrirane, čime dugoročno utječu na smanjenje broja napuštenih životinja, i redovito ih oglašavaju kako bi pronašle dom. Iznimno je važna i Zakonom propisana edukacija građana, a ona se ne može provoditi u skloništima koja ubijaju životinje.

Skloništa neće biti prenapučena ako će se postupati sukladno Zakonu i ako će se sankcionirati lokalne zajednice koje ne provode kontrolu mikročipiranja i druge svima jednako propisane obveze. Novi Zakon o zaštiti životinja uvodi i niz drugih odredaba koje će, zajedno sa zabranom usmrćivanja, omogućiti uspješnu provedbu Zakona i smanjenje broja napuštenih životinja: obavezna kastracija u skloništu, koordinacijske radne skupine, oglašavanje itd.

Financijska ušteda za lokalne zajednice

No kill skloništa troše dobivena sredstva razumno i s ciljem povećanja udomljavanja. Zbrinjavaju i udomljavaju znatno veći broj životinja za puno manje uloženih financijskih sredstva.

No lokalne zajednice često potpisuju ugovor o zbrinjavanju životinja s nekom od veterinarskih stanica, a da taj ugovor ne pokriva sve zakonske obveze. Najčešće uopće ne vrše kontrole rada skloništa. Ta „skloništa” ne ulažu dobivena velika novčana sredstva u povećanje standarda brige o napuštenim životinjama, njihovu socijalizaciju i oglašavanje te popularizaciju udomljavanja. Njihov je interes dobiti što više sredstava od poreznih obveznika, povećati svoj profit i za što manje uloženog „zbrinuti” što više životinja čekajući rok za njihovo usmrćivanje.

Provođenje Zakona i usmjeravanje na kontrolu mikročipiranja, programe kastracije, sustavno oglašavanje životinja i edukaciju može uroditi financijskom uštedom umjesto ubijanja životinja, a racionalnijim trošenjem novaca spriječit će se uzrok problema umjesto rješavanja posljedica.

Objavljeno: ožujak 2017.

Vezane teme

Azil Udruge Pobjede u Osijeku [ 603.13 Kb ]

Također pogledajte

Akcije

Reakcije, zahtjevi i prijave

Facebook preporuke

Preporučujemo AVALON web hosting