Ograničenje broja kućnih životinja
Odlukama nekih jedinica lokalne uprave i samouprave uvedeno je ograničenje broja životinja u kućanstvima, redovito na temelju nejasnih ili posve nepostojećih kriterija.
Takve odluke u suprotnosti su s temeljnim ustavnim pravima i slobodama koje se, sukladno odredbi članka 16. Ustava Republike Hrvatske, mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje, a svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.
U spomenutom slučaju nigdje se ne navodi čime bi to i na koji način odgovoran skrbnik većeg broja životinja od 'dopuštenog' ugrožavao slobode i prava drugih ljudi, javni moral i zdravlje. Potpuno je nejasno čime bi to i na koji način osoba koja odgovorno skrbi o dvije mace ili dva psa ugrožavala slobode i prava drugih ljudi, javni moral i zdravlje, dok istodobno skrbnik jedne mace ili jednog psa to ne čini.
Člankom 22. Ustava Republike Hrvatske propisano je da su čovjekova sloboda i osobnost nepovredivi te da se nikomu ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to određeno zakonom, o čemu odlučuje sud. Članak 19. Zakona o obveznim odnosima ('Narodne novine' 35/05, 41/08 – pročišćeni tekst) propisuje da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenima zakonom, a pravo na osobnost, prema istom zakonu, podrazumijeva i privatnost osobnog i obiteljskog života te slobodu. O koliko životinja netko želi skrbiti u svojem domu privatna je stvar koja se ne tiče nikoga, osim ako bi skrb o tim životinjama bila neadekvatna i nedostatna ili ako bi postupanje sa životinjama bilo na štetu njihove dobrobiti.
Očito je, dakle, da je nezakonita i protivna Ustavu svaka odluka kojom se zadire u privatnost osobnog i obiteljskog života i slobodu, osim ako se takvom odlukom ne štite prava drugih ljudi i životinja, javnog morala ili zdravlja, a upravo to je element koji u odlukama o ograničenju broja životinja u kućanstvima u potpunosti nedostaje.
Nadalje, takve odluke u suprotnosti su i sa Zakonom o zaštiti životinja ('Narodne novine', broj 135/06) koji ne propisuje nikakva ograničenja glede broja životinja u kućanstvu. Premda odredba članka 58. stavka 4. Zakona predviđa mogućnost propisivanja uvjeta i načina držanja životinja od strane nadležnih tijela općina i gradova, razvidno je da je i ta mogućnost propisana isključivo u cilju poticanja zaštite životinja, kako glasi i podnaslov iznad navedene odredbe, a ne u cilju nametanja nesuvislih ograničenja Ustavom i zakonom zajamčenim pravima i slobodama te zadiranja u tuđu privatnost.
Odluke o ograničavanju broja životinja u kućanstvima u suprotnosti su i s odredbama Zakona o zaštiti životinja koje uređuju postupanje sa životinjama, budući da taj zakon ne predviđa mogućnost napuštanja ili usmrćivanja zbrinutih životinja kojima su osigurani uvjeti držanja u skladu s njihovim potrebama. Naprotiv, članak 5. Zakona izričito propisuje da posjednik životinje ne smije napustiti domaću životinju, kućnog ljubimca ili uzgojenu divlju životinju i druge životinje koje drži pod nadzorom, a članak 9. istog zakona, koji propisuje pod kojim uvjetima životinja može biti usmrćena, ne predviđa ni mogućnost usmrćivanja životinje zbog toga što bi nekakvom odlukom jedinice lokalne uprave i samouprave ta životinja bila proglašena 'viškom' u određenom kućanstvu.
U praksi se događa da pojedinci zlostavljaju i drže u neprimjerenim uvjetima jednu životinju, dok postoje i pojedinci i obitelji s odličnim uvjetima koje mogu pružiti sretan i ispunjen život većem broju životinja. Dakle, pri držanju kućnih životinja jedini valjan kriterij trebala bi biti mogućnost zadovoljavanja adekvatnih uvjeta držanja životinja i etičkog postupanja prema njima.
Autor: Dejan Jerinić
14. srpnja 2011.
![Dvije mace - copyright Anel [ 69.36 Kb ]](/data/image_2_6364.jpg "Dvije mace - copyright Anel [ 69.36 Kb ]")
