Prijatelji životinja - Uništenje na tanjuru

Uništenje na tanjuru

| More

Satelitske fotografije Arktika napravljene u rujnu 2008. pokazuju kako je otapanje leda prvi put otvorilo Sjeverozapadni i Sjeveroistočni prolaz, što omogućava da se oplovi cijeli Sjeverni pol. Prvi puta u povijesti čovječanstva Sjeverni pol postao je otok.

Znanstveni projekt o polarnim regijama The International Polar Year (IPY) u koji je bilo uključeno 10.000 znanstvenika iz 63 zemlje i koji je provođen od ožujka 2007. do svibnja 2009. pokazao je da se otapa i ledeni pokrov Antarktika, te da je stanje 'gore nego što se prije mislilo'.

Britanski list The Observer objavio je 22. veljače 2004. podatke izvješća koje je izradio američki Pentagon s ciljem procjene 'američke nacionalne sigurnosti'. Citirano izvješće navodi procjenu po kojoj će klimatske promjene u narednih 20 godina rezultirati globalnom katastrofom, pandemijom gladi, masovnim migracijama te gubitcima milijuna života u prirodnim katastrofama i ratovima koji će se voditi oko nadzora nad zalihama hrane, vode i energetskih izvora. (The Observer, '...Treath to the World is greater than Terrorism', Townsend and Harris)

Britanski ministar obrane John Reid održao je 2006. g. govor u Kraljevskom institutu za međunarodne odnose u kojem navodi da će globalno zatopljenje ubrzati nasilne sukobe između rastuće svjetske populacije zbog sve manjih izvora pitke vode. Reid je izjavio kako će nasilje i politički sukobi postati stvarnost za 20 do 30 godina, a bit će uzrokovani klimatskim promjenama koje zemlju pretvaraju u pustinju, otapaju led na polovima i onečišćuju zalihe vode. Također je signalizirao kako britanska vojska mora biti spremna na sukobe zbog smanjenih zaliha vode. Reidovo obraćanje izravna je posljedica Pentagonovog izvješća iz 2004. godine.

U siječnju 2008. dr. Rajendra Pachauri, voditelj UN-ove krovne organizacije za klimatske promjene - Intergovernmental Panel on Climate Change (IPCC), objavio je na pariškoj press-konferenciji povijesni apel medijima i svjetskoj javnosti zbog golemog utjecaja prehrane životinjskim namirnicama na globalno zatopljenje. Njegova ljubazna zamolba sadržana u rečenici 'Molimo vas...jedite manje mesa!' bila je neočekivana i senzacionalna.

Međutim, cjelokupna šteta koja je do sad počinjena u težnji da se zadovolji opsjednutost čovječanstva za mesom i proizvodima životinjskoga podrijetla toliko je velika da je takav skroman apel mnogim znanstvenicima zvučao smiješan i neodgovarajući. Skoro godinu dana prije tog apela IPCC je predvidio da će do kraja stoljeća temperatura na Zemlji porasti od 1,1^oC do 6,4^oC, ovisno o naporima da se smanji emisija stakleničkih plinova. Ali tek 2008. g. IPCC je postao spreman otvoreno izjaviti neugodnu istinu koja pokazuje kako čovječanstvo polako proždire svoj planet i samo sebe... do konačnog uništenja.

U ovom trenutku na svijetu se nalazi 60 milijardi farmskih životinja koje će do kraja godine 'proizvesti' 276 milijuna tona mesa, 50 milijuna tona jaja i 500 milijuna tona mlijeka. U ovom trenutku više od 6,5 milijardi ljudi na planetu naručuje i konzumira te iste proizvode. Procjenjuje se da bi do 2050. g. proizvodnja dosegla brojke od 465 milijuna tona mesa i skoro milijardu tona mlijeka godišnje. Čovječanstvu će biti potrebno 120 milijardi farmskih životinja. (FAO – UN Food and Agriculture Organization)

FAO je 2006. objavila izvješće pod nazivom 'Livestock's Long Shadow - Environmental Issues and Options' u kojem se prvi put iznosi cjelokupni stravičan planetarni utjecaj stočarske industrije. 18% emisije svih stakleničkih plinova potječe iz stočarskog sektora: 9 % emisije CO₂, 40% emisije metana koji je skoro 20 puta jači od CO₂, 70% dušikovog oksida koji je 300 puta jači od CO₂ (zbog gnojenja stočnih usjeva), 68% emisije amonijaka zbog isparavanja tvari iz životinjskog urina i izmeta (kisele kiše). Izvješće FAO-a otkrilo je da je stočarski sektor drugi najveći generator stakleničkih plinova, veći od cjelokupnog transportnog sektora koji je odgovoran za 13,5% emisije.

Deforestacija

Središnja uloga u klimatskim promjenama samo je jedna od mnogih ekoloških katastrofa
za koje je stočarska industrija u velikoj mjeri odgovorna. Stočarstvo danas prisvaja 30% kopnene površine zemlje. Za uzgoj i ishranu 'farmskih' životinja koristi se 78% cjelokupnog plodnog zemljišta. (FAO, 2006.)

Zbog sve veće potrebe za zemljom koja će služiti za uzgoj životinja, sve veća područja prirodnih staništa 'raščišćavaju' se u tu svrhu. Posljedice deforestacije osobito su vidljive na primjeru amazonske prašume i ostalih tropskih šuma: amazonska prašuma koja se prostire kroz devet zemalja Južne Amerike igra ključnu ulogu u apsorpciji svjetskog CO₂, proizvodi 1/5 svjetskog kisika i domaćin je 1/3 svjetskih životinjskih vrsta. 70% biljaka koje su od strane Američkog nacionalnog instituta za rak otkrivene kao biljke korisne u liječenju karcinoma mogu se naći isključivo u tropskim šumama. (www.mongabay.com, rainforests)

U proteklih 40 godina uništeno je oko 20% amazonske prašume. Svake sekunde uništi se komad prašume veličine nogometnog igrališta. Do 2030. g. na svijetu će preostati samo 10% tropskih šuma uz još 10% u stanju propadanja. 80% će biti nepovratno izgubljeno zajedno sa stotinu tisuća biljnih i životinjskih vrsta.

Uobičajen postupak 'čišćenja' terena prašume za buduće pašnjake poznat je kao tzv. slash and burn tehnika; veće drveće se siječe, a preostala zemlja sa svim raslinjem se spaljuje. Svjetska banka je 2004. u svom izvješću iznijela podatak: 88% uništene šume u brazilskom dijelu Amazone pretvoreno je u pašnjake za uzgoj stoke ili stočne hrane. (Causes of Deforestation of the Brazilian Amazon report)

Skoro 2/3 cjelokupne amazonske prašume uništeno je zbog stvaranja pašnjaka za ispašu goveda. Veći preostali dio iskrčen je zbog uzgoja visokoproteinskog, GMO sojinog zrna, namijenjenog isključivo za prehranu životinja. Brazil danas proizvodi 26% ukupne svjetske količine soje. 90% brazilske soje izvozi se u Europu i druge zemlje kao hrana za uzgoj životinja. ('Stočarska industrija i klima', Holm & Jokkala, Europski parlament, 2008., FAO, 2006.)

Ispaša goveda je osobito raširena u nekim dijelovima Centralne Amerike, kao npr. u Kostariki koja ima jednu od najgorih stopa deforestacije u Latinskoj Americi. U Hondurasu pašnjaci za životinje zauzimaju preko 40% ukupne obradive površine. Površinski sloj zemlje bivših prašuma vrlo je tanak i nakon nekoliko godina postaje neplodan ili potpuno nestaje zbog forsiranog iskorištavanja. U početku, svaki hektar može uzdržavati jednu životinju. Nakon 6-8 godina svaka životinja može trebati čak do pet hektara za svoju ishranu. (www.mongabay.com, cattle ranching news)

Dezertifikacija

Povodom Dana borbe protiv dezertifikacije, 6. srpnja 2006. g. UN su pokušali doprijeti do svjetske javnosti paničnim upozorenjem o sve većem području zemlje koje se pretvara u pustinju. U posebnoj izjavi naglašeno je da su osnovni uzroci širenja pustinja kultiviranje i iscrpljivanje plodne zemlje te ispaša životinja. Kultiviranje smanjuje plodnost zemlje i uzrokuje propast usjeva dok iscrpljivanje rezultira sušenjem, mrvljenjem i erozijom njenog površinskog sloja pod utjecajem sunca, kiše i vjetra. Forsirana ispaša uzrokuje sabijanje ugaženog tla i nestanak vegetacije te zamjenu trajne vrste vegetacije kratkotrajnom, posađenom zbog ispaše koja ne štiti zemlju od erozije. (Novi list, Crometeo, 2006.)

U SAD-u je u zadnjih 200 godina uništena trećina primarnog površinskog sloja radi uzgoja stoke. Da bi se razvila 2 cm površinskog sloja tla potrebno je 200-1000 godina. Procijenjeno je da je ispaša životinja odgovorna za 85% tog gubitka. U pokušaju da se nadoknadi ova zemlja više od sto milijuna hektara šume bilo je uništeno.

U Africi je više od polovice obradivog područja postalo neplodno, a tempo uništavanja je sve brži. U Sjevernoj i Južnoj Americi i južnoj Europi šumski su požari uništili milijune hektara, dok su velike pješčane oluje poharale sjeveroistočnu Aziju. Pustinje se šire alarmantnom brzinom u Kini (sukladno s rastom stanovništva, sječom šuma i većim brojem životinja), tako da bi cijeli sjeverozapadni dio Kine mogao postati pustinja i prašina. Pješčane oluje osjećaju se i u Koreji, Japanu, pa čak i u SAD-u. (Novi list, Crometeo, 2006.)

Nestajanje pitke vode

Svjetski ekonomski forum je 29. siječnja 2009. izvijestio da 'svijet ide prema vodenom bankrotu' te da bi za manje od 20 godina nestašica vode mogla uzrokovati gubitak cijelih kultura žitarica Indije i SAD-a. Izvješće SEF-a navodi da je oko 70 glavnih rijeka u svijetu blizu potpunog isušivanja zbog korištenja vode za navodnjavanje i rezervoare. Također, izvješće procjenjuje i da će po trenutačnoj stopi otapanja većina glečera na Himalajama i Tibetu, koji opskrbljuju vodom dvije milijarde ljudi, nestati do 2100. g. (www.european-waternews.com)

Oko četiri milijarde ljudi živi u područjima koja imaju ozbiljne poteškoće s opskrbom pitke vode. Od tog broja oko 1,2 milijarde svjetskog stanovništva živi u područjima u kojima nedostaje vode. (FAO, 2006.)

Energetski sektor koristi oko trećinu svjetske vode dok se samo 3% pitke vode izravno konzumira. (Svjetski ekonomski forum, 2009.)

Stočarski sektor odgovoran je za korištenje 8% svjetske vode. Osim toga, 7% svjetske svježe vode koristi se za napajanje usjeva isključivo za prehranu farmskih životinja. (FAO, 2006.)

Početkom 2008. g. britanski znanstvenik John Antony Allan predstavio je koncept 'virtualne vode' koji određuje koliko je vode iskorišteno na putu bilo kojeg proizvoda od proizvodnje do potrošača. Proizvodnja 1 kg goveđeg mesa zahtijeva oko 15.000 litara vode. Za 1 kg pilećeg mesa potrebno je utrošiti 3500 – 6000 litara. Za 1 l mlijeka potrebno je utrošiti 2000 – 4000 litara vode. Za 1 kg pšenice potrebno je do 1000 litara vode. Za 1 kg krumpira potrebno je 500 litara vode, a samo 450 litara vode kako bi se uzgojio 1 kg kukuruza. (www.oneworld-oneconscience.com, Meat: Destruction on a plate report, 2008.)

Stočarstvo proizvodi oko 13 milijardi tona otpada godišnje. Površinski slojevi obradivog tla zajedno s izmetom natapaju zemlju i izvore vode s ostatcima gnojiva, pesticida, hormona i antibiotika. (www.oneworld-oneconscience.com, Meat: Destruction on a plate report, 2008., FAO, 2006.)

Primjerice, životinjski izmet koji se slijeva u Meksički zaljev uzrokovao je razvoj algi koje su iscrpile kisik iz vode u tolikoj mjeri da su stvorile 'mrtvu zonu' veličine desetak tisuća kvadratnih kilometara (brojka varira svake godine) u kojem nema morskog života.

Nestanak života u moru

U siječnju 2007. g. znanstveni časopis Science objavio je rezultate istraživanja koje je pokazalo da će po sadašnjem trendu izlova do 2048. g. iz mora i oceana potpuno nestati sva riba koja se trenutno koristi za izlov. U odnosu na 1975. g. crvena tuna je svedena na tek 10% svoje populacije, dok je samo 19% populacije plavorepe atlantske tune uspjelo izbjeći istrebljenje. (Vjesnik, 25.01.2007.)

U ovom trenutku preko 80% ribljih vrsta izlovljeno je do ili preko održive granice. Pretjeran izlov desetkovao je jata bakalara, sabljarke i mnogih drugih vrsta. (www.oneworld-oneconscience.com, Meat: Destruction on a plate report, 2008.)

Zbog izlova oko sto milijuna tona ribe godišnje, ali i zbog drastičnih klimatskih promjena, 75% svjetskih ribolovišta potpuno je ili djelomice uništeno. Oko 300.000 dupina, malih kitova i pliskavica godišnje umire zapleteno u mreže, u kojima skonča i 250.000 inače zaštićenih kornjača. Godišnje se izlove i stotine tisuća morskih pasa, zbog čega je, primjerice, 89% morskih pasa maljeva te 80% bijelih morskih pasa nestalo iz sjeveroistočnog Atlantika.

Kao rješenje za uništavanje ribljeg svijeta u divljini često se nudi poticanje ribogojilišta. No, u ribogojilištima se uzgajaju mesožderske vrste riba, poput tuna, koje se hrane njihovim prirodnim plijenom - haringama, srdelama, inćunima, skušama, što predstavlja 'ribarenje niz hranidbeni lanac'. Budući da o ribarstvu izravno ovise dvije milijarde ljudi, pored nevjerovatne prirodne izvjesna je i gospodarska katastrofa. (Vjesnik, 25.01.2007.)

Glad u svijetu

U lipnju 2008. održan je UN (FAO) samit u Rimu pod nazivom 'Sigurnost hrane u svijetu i klimatske promjene i bioenergija' koji je organiziran kao pokušaj da se pronađe rješenje za problem velikog porasta cijena hrane u svijetu. Kao glavni uzroci imenovani su sljedeći procesi: rast cijena goriva te reakcija u vidu povećane proizvodnje bio-dizela te rastuća potražnja za mesom i mliječnim proizvodima u zemljama u razvoju, kao što su Kina i Indija.

U 2007. g. ostvarena je rekordna svjetska žetva žitarica: 2,1 milijarda tona. Više od polovice otišlo je na prehranu farmskih životinja. 12% odvojeno je na proizvodnju bio-goriva. U vodećim zemljama zapada oko 80% proizvedenih žitarica koristi se za prehranu životinja. (Worldwatch Institute, 2008.)

Procjenjuje se da u svijetu 800 milijuna ljudi pati od najtežeg oblika pothranjenosti i gladi. U Aziji, Africi i Južnoj Americi preko 500 milijuna ljudi živi u potpunom siromaštvu. Svake godine 15 milijuna djece umire od gladi. (Svjetska banka, FAO, WHO)

S druge strane u posljednjih 40 godina godišnja potrošnja mesa po osobi dramatično raste: u Europi sa 60 kg na 92 kg (+ 7 kg iznutrica), u SAD-u s 89 kg na 124 kg, u Kini s 4 kg na 54 kg s tendencijom rapidnog rasta. (www.oneworld-oneconscience.com, Meat: Destruction on a plate report, 2008.)

Na površini 10 hektara (pet nogometnih igrališta) može se uzgojiti: mesa dovoljno za prehranu dva čovjeka ili kukuruza dovoljno za deset ljudi ili žita dovoljno za prehranu 24 ljudi ili soje dovoljno za prehranu 61 čovjeka.

Unatoč svim poznatim činjenicama glavni tajnik Ujedinjenih naroda Ban Ki-moon istaknuo je u svom završnom govoru na kraju samita u Rimu sljedeći zaključak: '... svjetska proizvodnja hrane mora do 2030. narasti za 50% kako bi zadovoljila sve veću potražnju!' Međutim, godinu dana ranije, u rujnu 2007. g., na UN-ovoj Konferenciji o dezertifikaciji koja je održana u Madridu, nazočni znanstvenici poslali su drukčiju poruku u svom završnom govoru: propadanje obradive zemlje i pustinje koje se šire pod utjecajem klimatskih promjena u predstojećim godinama predstavljat će ozbiljnu prijetnju svjetskim zalihama hrane.

Dr. Sivakumar iz Svjetske meteorološke organizacije postavio je u intervjuu Reutersu pitanje: 'Danas hranimo svjetsku populaciju od 6,3 milijarde ljudi s 11% zemljine površine koja može biti korištena za ozbiljnu proizvodnju. Hoćemo li moći prehraniti 8,2 milijarde, koliko se očekuje 2020. g., ako će čak još manje zemlje biti sposobno za obrađivanje?' (Reuters, 'Spreading deserts threaten global food suply', 2007.)

'Kruženjem žitarica kroz životinje koje uzgajamo za hranu gubimo 90% njihovih proteina i 96% njihovih kalorija. Hektar žitarica može proizvesti pet puta više proteina nego hektar zemlje namijenjen za mesnu proizvodnju, dok hektar grahorica (grah, leća, grašak) proizvodi čak i deset puta više. Što je veća ljudska konzumacija životinjskih proizvoda, manje ljudi može biti nahranjeno.' (Joni Seager, The State of the Environment Atlas, 1995.)

'Oni koji konzumiraju proizvode životinjskoga podrijetla i ribu natječu se izravno s onima koji trebaju žitarice za hranu.' (Lester Brown, bivši predsjednik Worldwatch Institute)

Još jedan mračan aspekt

Početkom 2009. g. izvješće organizacije International Food Policy Research objavilo je podatke o golemim količinama poljoprivrednog zemljišta kojeg bogate zapadne zemlje kupuju u siromašnim afričkim zemljama. Brojke od 2,5 milijuna hektara u DR Kongo, pola milijuna hektara u Tanzaniji, četvrt milijuna hektara u Libiji predstavljaju samo neke od nedavnih međunarodnih trgovinskih transakcija. Sva kupljena zemlja namijenjena je za proizvodnju hrane za zapadne zemlje te u pojedinim slučajevima za proizvodnju bio-goriva. (www.mongabay.com)

Politika financiranja proizvodnje hrane na djelu (EU)

Europska prekomjerna proizvodnja životinjskih proizvoda oslanja se na usjeve Trećeg svijeta. Višak tih proizvoda baca se upravo u te zemlje kroz subvencionirani izvoz. Subvencionirajući izvoz namirnica životinjskoga podrijetla u zemlje Trećeg svijeta, EU stvara negativan učinak na lokalne farme tih zemalja. Cijena EU proizvoda znatno je niža nego što bi trebala biti, što smanjuje potražnju za lokalnim proizvodima.

EU subvencionira proizvodnju životinjskih proizvoda metodama izravne potpore (plaćanje uzgajivačima životinja ili proizvođačima proizvoda) kao i mjerama intervencije kojima se nastoji osigurati potražnja za životinjskim proizvodima. Unutar mjera intervencije nalaze se i izvozne subvencije. Također, jedan od oblika potpore je i potpora reklamiranju životinjskih proizvoda kako bi se njihova proizvodnja povećala. Tijekom 2007. cca 3,5 milijardi eura izdvojeno je iz EU proračuna za subvencije stočarskoj industriji. Od tog iznosa preko 45 milijuna eura izdvojeno je za promidžbene mjere. ('Stočarska industrija i klima', Holm & Jokkala, Europski parlament, 2008.)

Epilog: pitanje za čovječanstvo

I na kraju, što još nedostaje u ovoj slici stravične cijene koju plaća život oko nas na svim razinama – od našeg planeta kao žive cjeline, sve do svakog pojedinog staništa koje je bezobzirno uništeno i svakog živog bića čiji je život nepovratno oduzet? Što još nedostaje u slici stravične cijene koju će na kraju platiti i samo čovječanstvo? Koji dio slagalice odbijamo uočiti zbog naše nespremnosti da preuzmemo odgovornost kao generacija koja stoji na samom pragu uništenja? Koji dio slagalice odbijamo priznati zbog naše nevoljkosti da uočimo da u našoj navici hranjenja životinjskim proizvodima upravo svatko od nas u svojoj ruci drži jedno od najgorih oružja za masovno uništenje svaki put kad sjeda za svoje dnevne obroke?

Ono što često ne želimo priznati nalazi se u sredini te tmurne i otužne slike: patnja svih živih bića čiju smo jedinu svrhu postojanja odredili upravo mi ne priznajući im nikakvo drugo pravo na egzistenciju osim kao proizvodnim strojevima za naš apetit.

Ovo izvješće neće citirati niti jednu od tih životinja jer nam se one ne mogu obratiti našim jezikom. No svaka od milijarde životinja koje svaki tjedan ubijemo u našim klaonicama po cijelom svijetu obraća nam se svojim licem i glasom tako jasno da je možemo razumjeti... samo ako to želimo!

Smatrate li da buduće generacije ljudi trebaju uživati u povlastici koju su imale sve dosadašnje i koristiti prirodne resurse ovoga planeta? Ili ponekad razmišljate da vašoj djeci trebate osigurati budućnost na ovom planetu? Možda ste otišli još korak dalje pa osjećate da bi život oko vas trebao imati pravo na nesmetanu egzistenciju bez ljudskog destruktivnog djelovanja?

Koliko god da je duboka vaša ekološka svijest, i Vi kao pojedinac možete učiniti jedan vrlo bitan i značajem velik korak i odbaciti prehranu namirnicama životinjskoga podrijetla!

Prihvatite odgovornost! Izaberite prehranu bez životinjskih namirnica!

Vedran Romac

Ovaj tekst uz fotografije možete vidjeti i u obliku PP prezentacije.